Prijeđi na sadržaj

Pedagogija javne sfere

Izvor: Wikipedija

Pedagogija javne sfere (PSP) predstavlja pristup obrazovnom angažmanu koji povezuje aktivnosti u razredu s građanskim angažmanom u stvarnom svijetu.[1] Fokus programa je povezivanje školskih zadataka, sadržaja i čitanja sa suvremenim javnim temama.[2] Ono što se traži od učenika je da zajedno s vanjskim sudionicima sudjeluju u različitim oblicima diskursa u javnoj sferi i sferi demokratskog sudjelovanja, kao što su sastanci u gradskoj vijećnici i događanjima javne rasprave.[3] Na taj način i kroz ta događanja, studenti vježbaju građanski angažman i građanski diskurs.

Teorijske osnove

[uredi | uredi kôd]

Teorija javne sfere

[uredi | uredi kôd]

Pedagogija javne sfere teorijski je utemeljena na konceptualizaciji javne sfere Jürgena Habermasa.[nedostaje izvor] U svom temeljnom djelu Strukturalna transformacija javne sfere, Habermas je zamislio javnu sferu kao inkluzivan diskurzivni prostor u kojem se građani društva okupljaju, raspravljaju i debatiraju o aktualnim problemima.[4] Habermas je tvrdio da europska buržoaska javna sfera koja se pojavila u kavanama i salonima 18. stoljeća predstavlja idealizirani oblik javne sfere. Pojedinci koji sudjeluju u raspravama u tim prostorima dijelili bi i raspravljali o svojim stavovima jedni s drugima. Habermas tvrdi da je taj dijalektički susret bio važan dio društvenog života gdje su pojedinci, kao dio šire javnosti, mogli konstruirati javno mnijenje kroz kritički racionalni diskurs. Habermas je tvrdio da su te rasprave služile za popunjavanje jaza između države i naroda stvaranjem onoga što je on nazvao „građanskim društvom”. Nadalje, Habermas je tvrdio da je funkcionalna javna sfera ključna za održavanje zdravog demokratskog poretka i deliberativne demokracije.[5]

Takav tradicionalni pojam javne sfere licem u lice razvio se s izumom internetskih tehnologija. Javna sfera više ne zahtijeva fizičko okruženje te se može manifestirati u kibernetskom prostoru.[6] Rasprave u kafićima koje je tada idealizirao Habermas proširile su se na blogove, forume za raspravu i online video zapise. Henry Giroux posebno govori o ulozi novih medija u javnoj sferi i javnoj pedagogiji.[7] Međutim, znanstvenici raspravljaju o tome predstavlja li računalno posredovana komunikacija u online okruženju zapravo funkcionalnu javnu sferu ili samo javni prostor.[8][9]

Primjene

[uredi | uredi kôd]

Sastanak u gradskoj vijećnici

[uredi | uredi kôd]

Sastanci u gradskoj vijećnici su jedan od načina na koji je pedagogija javne sfere integrirana u sami kurikulum.[10] To se događanje prvi puta održalo na Sveučilištu California State u Chicu 2007. godine.[11] Učenici razreda koji sudjeluju u događanju Gradske vijećnice dobivaju zadatak da istražuju i pišu o kontroverznim temama. Učenici se tada okupljaju s kolegama iz razreda, učenicima iz drugih razreda, nastavnicima i vanjskim sudionicima. Tijekom sastanka u gradskoj vijećnici, sudionici prelaze na sesije u odvojenom dijelu kako bi podijelili svoj rad i uključili se u rasprave o svojim temama. Članovi fakulteta i drugi sudionici moderiraju ove rasprave, dijele stručne uvide i pokreću studente prema daljnjem razvoju njihovog rada.

Studenti sudjeluju u interaktivnim prikazima postera na Velikoj raspravi na koledžu Shasta.

Velika rasprava

[uredi | uredi kôd]

Velika rasprava, kao i sastanci u gradskoj vijećnici, također koristi pedagogiju javne sfere kao svoj temelj. To se događanje prvi puta organiziralo na Sveučilištu California State u Chicu 2010. godine,[12] a od tada se provodi na fakultetu Butte, fakultetu Shasta[3] i fakultetu Chabot.[13] Velika rasprava od učenika iz različitih razreda zahtijeva da istražuju i pišu o nekoj kontroverznoj temi. Teme su bile u rasponu od vode i poljoprivrede[14] do mentalnog zdravlja.[15] Manifestacija je otvorena za javnost. Studenti održavaju individualne i grupne prezentacije, sudjeluju u formalnim raspravama, ulaze u rasprave i prikazuju interaktivne poster prezentacije. Vanjski sudionici i javni službenici sudjeluju kao moderatori, voditelji rasprava i debatanti. U odnosu na sastanke gradske vijećnice, koji se obično održavaju na kampusu, Velika debata održava se u javnim prostorima, uključujući dvorane Gradskog vijeća i javne knjižnice.

Program „Glasovi studenata”

[uredi | uredi kôd]

Program „Glasovi studenata” vrsta je inicijative građanskog angažmana koja se provodi u nekoliko srednjih škola u SAD-u. Nastavni plan i program uključuje srednjoškolce u istraživanje i rješavanje zadataka u učionici o aktualnim pitanjima u vladi i kandidatima na lokalnim izborima.[16] Učenici se zatim povezuju s vanjskim sudionicima putem digitalne javne sfere i sudjeluju u moderiranim događanjima zvanim „Speak Out”. Programi „Glasovi studenata” uspješno su implementirani u nastavne planove i programe u školskim okruzima Seattlea[17] i Pennsylvanije.[18]

Kritike

[uredi | uredi kôd]

Pedagogija javne sfere je inherentno podložna mnogim kritikama Habermasove koncepcije javne sfere. Glavna kritika od strane Habermasove koncepcije je tradicionalno isključiva priroda. Buržoaska javna sfera, kako ju je predstavio Habermas, okarakterizirana je kao izrazito patrijarhalna[19] i nesvjesna postojanja ženskog[20] i plebejskog[21] stila diskursa. Ovdje je zabrinutost da bi model buržoaske javne sfere i primjene pedagogije javne sfere mogle otuđiti učenike i druge sudionike koji nisu navikli na ovu vrstu dijalektičkog iskustva. Uz samu njegovu isključujuću prirodu, pozornost je skrenuta i na Habermasovo privilegiranje hegemonijske javne sfere. Michael Warner tvrdi da buržoaska javna sfera je strukturirana tako da bude ljubazna prema nekolicini privilegiranih koji su činili moćnu višu klasu.[22] Studenti koji sudjeluju u primjeni pedagogije javne sfere dobivaju posebnu obuku u svojim učionicama, dok isto nužno ne vrijedi za vanjske sudionike. Takva specijalizirana obuka studenata izaziva dvije kritike. Prva kritika je da shvaćanje javne pedagogije kao oblika poučavanja riskira brisanje pluraliteta koji je središnji postojanju javnosti.[7] Obučavanje samih pojedinaca kako da budu „dobri” građani propisuje djelovanje na način koji ograničava domet politike i javne sfere. Druga kritika je da shvaćanje javne pedagogije kao oblika učenja riskira zasjenjivanje politike obrazovanjem.[7] Pretvaranje političkih i društvenih pitanja u probleme učenja individualizira probleme umjesto da ih čini odgovornošću same javnosti.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Swiencicki, Jill; Chris Fosen; Sofie Burton; Justin Gonder; Thia Wolf. 2011. The Town Hall Meeting: Imagining a Self through Public-Sphere Pedagogy. Liberal Education. 97 (2): 40–45. ISSN 0024-1822. Pristupljeno 15. ožujka 2014.
  2. ↑ About Public Sphere Pedagogy - First-Year Experience. California State University Chico. 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. prosinca 2018. Pristupljeno 15. ožujka 2014.
  3. ↑ a b Mosby, Claudia. 30. listopada 2013. The Great Debate and Civic Expo. Enjoy Magazine: Northern California Living. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. ožujka 2014. Pristupljeno 15. ožujka 2014.Mosby, Claudia (2013-10-30). "The Great Debate and Civic Expo"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. ožujka 2014. (Wayback Machine). Enjoy Magazine: Northern California Living. Retrieved 2014-03-15.
  4. ↑ Habermas, J. 1962. The structural transformation of the public sphere: An inquiry into a category of bourgeois society. Thomas Burger, Frederick Lawewnce (trans.). The MIT Press. Cambridge, MA. ISBN 978-0262581080
  5. ↑ Habermas and the public sphere. Craig Calhoun (ed.). The MIT Press. Cambridge, MA. 1992. ISBN 978-0262531146CS1 održavanje: others (link)
  6. ↑ Boeder, Pieter. 5. rujna 2005. Habermas' heritage: The future of the public sphere in the network society. First Monday. 10 (9). doi:10.5210/fm.v10i9.1280. Pristupljeno 17. ožujka 2014.
  7. ↑ a b c Biesta, Gert. 2012. Becoming public: public pedagogy, citizenship and the public sphere. Social & Cultural Geography. 13 (7): 683–697. doi:10.1080/14649365.2012.723736. ISSN 1464-9365
  8. ↑ Papacharissi, Zizi. 2002. The virtual sphere: The internet as a public sphere. New Media & Society. 4 (1): 9–27. doi:10.1177/14614440222226244
  9. ↑ Goldberg, Greg. 2010. Rethinking the public/virtual sphere: The problem with participation. New Media & Society. 13 (5): 739–754. doi:10.1177/1461444810379862
  10. ↑ The CSU, Chico Town Hall Meeting - First-Year Experience - CSU, Chico. California State University Chico. 2014. Pristupljeno 15. ožujka 2014. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  11. ↑ "Public Sphere Pedagogy: The Town Hall Meeting and the Chico Great Debate Programs, Assessing the Effect on Students' Civic Dispositions and Success" 
  12. ↑ The Chico Great Debate - First-Year Experience - CSU, Chico. 2014. Inačica izvorne stranice (California State University Chico) arhivirana 14. prosinca 2018. Pristupljeno 15. ožujka 2014.
  13. ↑ Chang, Nick. 12. prosinca 2013. Hayward's 'Great Debate' Brings Bilingual Education to Forefront. The Pioneer: California State University East Bay. Pristupljeno 15. ožujka 2014.
  14. ↑ Hacking, Heather. 13. travnja 2013. Students study, share at Chico's City Plaza in day-long Great Debate on ag and water. Chico Enterprise Record. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. ožujka 2014. Pristupljeno 15. ožujka 2014.
  15. ↑ Cameron, Katerina. 31. listopada 2013. Great Debate Friday focuses on mental health. Chico Enterprise Record. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. ožujka 2014. Pristupljeno 15. ožujka 2014.
  16. ↑ Jamieson, Kathleen Hall. 7. svibnja 2008. Student Voices. The Annenberg Public Policy Center of the University of Pennsylvania. Pristupljeno 16. ožujka 2014.
  17. ↑ Center for Communication & Civic Engagement :: Projects : Student Voices (2001-2006). Center for Communication and Civic Engagement. 17. svibnja 2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. listopada 2018. Pristupljeno 16. ožujka 2014.
  18. ↑ Feldman, Lauren; Josh Pasek; Daniel Romer; Kathleen Hall Jamieson. 1. studenoga 2007. Identifying Best Practices in Civic Education: Lessons from the Student Voices Program. American Journal of Education. 114 (1): 75–100. doi:10.1086/520686. JSTOR 10.1086/520692
  19. ↑ Fraser, Nancy. 1990. Rethinking the public sphere: A contribution to the critique of actually existing democracy. Social Text (25/26): 56–80. doi:10.2307/466240. ISSN 0164-2472. JSTOR 466240
  20. ↑ Ryan, M. P. 1992. Gender and public access: Women's politics in nineteenth century America. Craig Calhoun (ur.). Habermas and the public sphere. The MIT Press. Cambridge, MA. str. 259–288. ISBN 978-0262531146
  21. ↑ Negt, Oskar; Alexander Kluge. 1993. Public sphere and experience: Toward an analysis of the bourgeois and proletarian public sphere. Peter Labanyi, Jamie Owen Daniel, Assebja Oksiloff (trans.). University of Minnesota Press. Minneapolis, MN. ISBN 978-0816620319
  22. ↑ Warner, Michael. 15. lipnja 2002. Publics and counterpublics. Zone Books. New York, NY. ISBN 978-1890951283
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Pedagogija_javne_sfere&oldid=6985043"