Prijeđi na sadržaj

Pavle Vukomanović

Izvor: Wikipedija

Pavle Vukomanović - Stipo (Gornje Kusonje, kraj Slatine, 26. lipnja 1903.Zagreb, 13. lipnja 1977.) bio je sudionik Španjolskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe, časnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen je 1903. godine u Gornjim Kusonjama kod Slatine. Nakon završetka školovanja, radio je u građevinskim poduzećima i rudnicima. Bio je aktivan sudionik niza radničkih štrajkova.

Španjolski građanski rat

[uredi | uredi kôd]

Nakon izbijanja građanskog rata u Španjolskoj, preko Francuske je pješke prešao Pirineje i priključio se redovima internacionalnih brigada. U ratu je stekao čin poručnika vojske španjolske republike. S preostalim pripadnicima Internacionalnih brigada bio je upućen u francuske koncentracijske logore.[1]

Drugi svjetski rat

[uredi | uredi kôd]

Godine 1941., vratio se u Jugoslaviju i priključio se antifašističkim borcima u Slavoniji. Kao iskusan španjolski borac, već je 1941. godine postao zapovjednik Moslavačke partizanske čete, jedne od prvih partizanskih postrojbi na području Moslavine i Slavonije. On i njegova četa sudjelovali su u bici na Gariću, koja je trajala 24 sata. Četa je u borbi pobijedila snažnije neprijateljske snage.[1]

Potkraj 1942. godine, bio je postavljen je za zapovjednika Druge operativne zone. Ubrzo je bio prebačen na dužnost diverzanta. Uz Ivana Hariša-Gromovnika, bio je najpoznatiji partizanski diverzant. Godine 1943., bio je postavljen za rukovoditelja diverzantske sekcije pri Šestom slavonskom korpusu NOVJ. Njegova je sekcija pokrivala čitavo područje Slavonije.[1]

Početkom 1945. godine, Vukomanović je prešao na teritorij Mađarske. Tu je upao u zasjedu, nakon čega je bio sproveden u Budimpeštu, gdje su ga mađarski fašisti predali Nijemcima. Iako nisu znali koga imaju za zarobljenika, Nijemci su ga pod jakom stražom uputili u unutrašnjost Njemačke. Međutim, Vukomanović uspio iskočiti iz vlaka. Vratio se u okupiranu Jugoslaviju i ponovo se priključio slavonskim partizanima.[1]

Poslijeratna karijera

[uredi | uredi kôd]

Kao vojni rukovoditelj, ostao je u Jugoslavenskoj narodnoj armiji još nekoliko godina poslije rata, nakon čega je otišao u mirovinu. Poslije toga je bio potpukovnik JNA u rezervi.[1]

Umro je 13. lipnja 1977. godine u Zagrebu. Sahranjen je u Grobnici narodnih heroja na zagrebačkom groblju Mirogoju.

Odlikovanja

[uredi | uredi kôd]

Nositelj je Partizanske spomenice 1941. i ostalih jugoslavenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. studenog 1953. godine.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e Biografija na Portalu Deseti korpus. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 16. kolovoza 2012.