Prijeđi na sadržaj

Pavao Petričević

Izvor: Wikipedija
Pavao Petričević

Pavao Petričević (Stari Mikanovci, 24. kolovoza 1952.) hrvatski je profesor matematike u mirovini, romanopisac, dramski redatelj i bivši ratni zapovjednik 109. vinkovačke brigade.[1][2] Autor je romana i kazališnih predstava s temama iz Domovinskog rata.

Djela

[uredi | uredi kôd]

Romani

[uredi | uredi kôd]
  • Križevi i ruže, Vinkovci, 2002. Vlastita naklada. Tisak Zebra, Vinkovci, 3 izdanja. Urednica dr. sc. Anica Bilić.[3] Prvo je Petričevićevo književno djelo o šokačkoj priči o ljubavi, radu i životu u Mikanovcima iz prvih desetljeća dvadesetog stoljeća.
  • Zamah leptirovih krila, Vinkovci, 2013. Nakladnik Privlačica. Tisak Pauk, Ilača. Urednik Miroslav S. Mađer. Roman na oko 500 stranica opisuje život u socijalističkim radnim zadrugama od 1948. do 1952. godine.
  • Bílā kuća, nakladnik Certis d.o.o., Cerna, 2019., urednica Marija Tovilo. Roman je cijeli pisan u šokačkom dijalektu, a radnja je smještena u prvu polovicu devetnaestog stoljeća. Obrađuje Mikanovce u vremenu 1800. godine kada su imali 100 kuća i 1000 stanovnika.
  • Uoči Bartolova ratni je roman koji obrađuje događanja iz Domovinskog rata 1991. i 1992. godine na području bivših općina Vinkovci i Vukovar kroz priče iz 1. bojne 109. vinkovačke brigade.[4] Glavni događaji romana su zarobljavanje vojnog vlaka u Mikanovcima, šuma Durgutovica, Dom tehnike i Internat u Borovu Naselju i obrana Jarmine.[5]

Drama

[uredi | uredi kôd]

Petričević je režirao nekoliko kazališnih predstava.[6]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Miroslav Flego. 2. lipnja 2014. Prije sata matematike nahrani stotine tovljenika. Večernji list. Pristupljeno 17. kolovoza 2024.
  2. Pavao Petričević
  3. Križevi i ruže
  4. RATNI ROMAN Održana promocija knjige Pavla Petričevića o Domovinskom ratu i 109. brigadi! - Vinkulja.hr. 10. ožujka 2024. Pristupljeno 17. kolovoza 2024.
  5. Paun, Milan. Pavao Petričević predstavlja svoj četvrti roman. www.hrv.hr. Pristupljeno 17. kolovoza 2024.
  6. Dramski rad. Pavao Petričević. Pristupljeno 17. kolovoza 2024.