Papirus Fouad 266
Papirus Fouad 266, poznat i kao fragmenti Rahlfs 847, 848 i 942, predstavljaju dijelove papirusnog rukopisa u obliku svitka koji sadrži grčki prijevod Petoknjižja, poznatog kao Septuaginta. Njihovo paleografsko datiranje pripisuje ih 1. stoljeću prije Krista. Postoje različita mišljenja o tome je li tekst originalan ili predstavlja kasniju reviziju Septuaginte.
Grčki tekst je zapisan uncijalnim slovima na papirusu, raspoređen u 33 retka po stupcu. Uncijalna slova su uspravna i zaobljena.[1] Ovaj rukopis identificiran je brojevima 847, 848 i 942 na Rahlfsovoj suvremenoj numeraciji rukopisa Septuaginte.[2] Tekst sadrži podjele odjeljaka s numeriranim paragrafima (5, 26, 27)[2] i ukupno se sačuvalo 117 papirusnih fragmenata ovog kodeksa.[3] Riječ je o "jasno židovskom rukopisu".[4]
Prefiks "Fouad" označava povezanost s Fouadom I. iz Egipta
Dok neki tumače prisutnost Tetragrama u Papirusu Fouad 266, najstarijem rukopisu Septuaginte u kojem se pojavljuje, kao pokazatelja onoga što se nalazilo u izvornom tekstu, drugi smatraju ovaj rukopis "arhaizirajućom i hebraizirajućom revizijom prethodnog prijevoda s κύριος".[5] Zbog prisustva imena YHWH na hebrejskom, Paul Kahle je smatrao da je ovo najsavršeniji tekst LXX:
Karakteristična osobina ovog papirusa je činjenica da je ime Božje napisano kao Tetragrammaton u hebrejskom četvrtastom obliku [(יהזה)]. Na moj zahtjev za pregledom objavljenih fragmenata papirusa, otac Vaccari zaključio je da papirus mora biti napisan 400 godina prije kodeksa B, vjerojatno najkompletnijeg teksta Septuaginte koji nam je dostupan.[6]
Tekst na papirusu blizak je starogrčkom tekstu Septuaginte, ali prema Albertu Pietersmi, radi se o ranoj reviziji masoretskog teksta (tj. Ponovljeni zakon 22:9).[7] George Dunbar Kilpatrick i Emanuel Tov, ne slažući se s Pietersmom, "ne vide nikakvu recenziju na djelu."[8]
Ovaj papirus, pronađen u Egiptu, potječe iz prvog stoljeća prije Krista i drugi je najstariji poznati rukopis Septuaginte (grčke verzije hebrejske Biblije). To je najstariji rukopis koji, unutar grčkog teksta, koristi hebrejski tetragram na aramejskom "kvadratnom" ili ašurskom pismu, יהוה, trideset puta.[9]
Postoje različite interpretacije o tome kako je božansko ime YHWH prevedeno u izvornom grčkom tekstu. Neki tvrde da je originalni grčki tekst koristio tetragram umjesto riječi κύριος, dok drugi vjeruju da je tekst u Papirusu Fouad 266 rezultat hebraizirane revizije originalnog grčkog teksta koji je koristio κύριος.[10] Albert Pietersma tvrdi da Papirus Fouad sadrži određene rane ispravke hebrejskoga teksta (koji bi koristio tetragram).[11] Pietersma također primjećuje da je bilo mjesta na papiru za napisati grčku riječ ΚΥΡΙΟΣ (Gospod),[12] ali je drugi pisar umjesto toga umetnuo tetragram. Koenen tvrdi da pisar iz 848. nije mogao napisati hebrejski tetragram i da je stoga ostavio prostor drugom pisaru da ga umetne, vjerojatno zbog veće svetosti tetragrama.[13] Emanuel Tov primjećuje da je "izvorni grčki pisar ostavio velike prostore za tetragramaton označene uzdignutom točkom sa svake strane prostora". Würthwein također smatra da je "tetragram, izgleda, bio arhaizirajuća i hebraizirajuća revizija ranijeg prijevoda κύριος".[3]
Paleografski, rukopis je datiran u 1. ili čak 2. stoljeće pr. Kr. To je drugi najstariji rukopis Septuaginte.[14] Otkriven je 1939. godine u Fayyumu, gdje su postojale dvije židovske sinagoge. Prvi objavljeni tekst iz rukopisa uredio je William Gillan Waddell 1944. godine.[15] Dodatnih 18 fragmenata rukopisa objavljeno je 1950. godine u Novom svjetskom prijevodu Kršćanskih grčkih spisa.[16][17] Rukopis su proučavali Françoise Dunand i P. E. Kahle. Godine 1971. objavljeno je svih 117 fragmenata rukopisa.[18] Trenutno se rukopis čuva u Société Royale de Papyrologie u Kairu.[3]
- ↑ Metzger 1991.
- ↑ a b Rahlfs, Alfred. 2004. Septuaginta - Vetus testamentum Graecum. 1/1: Die Überlieferung bis zum VIII. Jahrhundert. Vandenhoeck & Ruprecht. Göttingen.
- ↑ a b c Würthwein Ernst (1988). The Text of the Old Testament: An Introduction to the Biblia Hebraica, Eerdmans 1995, p. 190.
- ↑ Hurtado 2006.
- ↑ Wurthwein i Fischer 2014, str. 264.
- ↑ Robert J. Wilkinson. 2015. Tetragrammaton: Western Christians and the Hebrew Name of God: From the Beginnings to the Seventeenth Century. BRILL. ISBN 978-9004288171
- ↑ Armin Lange, Matthias Weigold, József Zsengellér, Emanuel Tov, From Qumran to Aleppo: a discussion with Emanuel Tov about the textual history of Jewish scriptures in honor of his 65th birthday (Vandenhoeck & Ruprecht, 2009), p. 60.
- ↑ Didier Fontaine, "English Review of F. Shaw, The Earliest Non-Mystical Jewish Use of Ιαω (2014)"; also in French: "Review de F. Shaw, The Earliest Non-Mystical Jewish Use of Ιαω (2014)".
- ↑ Meyer 2022.
- ↑ Würthwein Ernst (1988). The Text of the Old Testament: An Introduction to the Biblia Hebraica, Eerdmans 1995, p. 190.
- ↑ Sabine Bieberstein, Kornélia Buday, Ursula Rapp, Building bridges in a multifaceted Europe: religious origins, traditions (Peeters Publishers, 2006), p. 60.
- ↑ Michael Thomas, "The Name of God Film, An Introduction and Commentary" (Reachout Trust, 2018), p. 28, with image of the passage
- ↑ Robert J. Wilkinson. 2015. Tetragrammaton: Western Christians and the Hebrew Name of God: From the Beginnings to the Seventeenth Century. BRILL. ISBN 978-9004288171
- ↑ Würthwein Ernst (1988). The Text of the Old Testament: An Introduction to the Biblia Hebraica, Eerdmans 1995, p. 190.
- ↑ W. G. Waddell, "The Tetragrammaton in the LXX", JTS 45 (1944): 158-61.
- ↑ Joseph A. Fitzmyer. 1979. Wm. B. Eerdmans Publishing (ur.). A Wandering Armenian: Collected Aramaic Essays. Wm. B. Eerdmans Publishing. Grand Rapids. str. 137. ISBN 0-8028-4845-1
- ↑ New World Bible Translation Committee. 1969. New World Translation of the Christian Greek Scriptures. Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania. Pennsylvania.
- ↑ Études de Papyrologie 9, Cairo 1971, pp. 81-150, 227, 228.
- Aly, Zaki; Koenen, Ludwig; International Association of Papyrologists. International Photographic Archive; Société egyptienne de papyrologie. 1980. Three Rolls of the Early Septuagint. Genesis and Deuteronomy. A Photographic Edition Prepared in Collaboration with the International Photographic Archive of the Association Internationale de Papyrologues. With Preface, Introduction, and Notes by Ludwig Koenen. Papyrologische Texte und Abhandlungen. 27. Bonn: R. Habelt. ISBN 3-7749-1417-6. OCLC 24798015
- Dunand, Françoise. 1966. Papyrus Grecs Bibliques (Papyrus F. Inv. 266). Volumina de la Genèse et du Deutéronome. L'Institut Français d'Archéologie Orientale. Recherches d'archéologie, de philologie, et d'histoire. 27. OCLC 16771829
- Kahle, Paul. 1959. Aland, Kurt; Cross, F. L.; Danielou, Jean; Riesenfeld, Harald; Van Unnik, W. C. (ur.). Studia Evangelica. Akademie-Verl. Berlin.
- Hurtado, Larry. 2006. The Earliest Christian Artifacts. William B. Eerdmans Publishing Company. ISBN 0802828957
- Lange, Armin; Weigold, Matthias; Zsengellér, József; Tov, Emanuel. 2009. From Qumran to Aleppo: a discussion with Emanuel Tov about the textual history of Jewish scriptures in honor of his 65th birthday. Vandenhoeck & Ruprecht. str. 59–60. ISBN 9783525530948
- Marcos, Natalio Fernández. 2001. The Septuagint in Context. Brill. Boston. ISBN 90-04-11574-9
- Metzger, Bruce M. 1991. Manuscripts of the Greek Bible: An Introduction to Palaeography. Oxford University Press. Oxford. str. 60. ISBN 978-0-19-502924-6
- Meyer, Anthony R. 2022. Naming God in Early Judaism: Aramaic, Hebrew, and Greek. Studies in Cultural Contexts of the Bible. 2. Brill I Schoeningh. ISBN 978-3-657-70350-0
- Rahlfs, Alfred. 2004. Septuaginta - Vetus testamentum Graecum. Bd. 1/1 - Die Überlieferung bis zum VIII. Jahrhundert. Vandenhoeck & Ruprecht, Göttingen. ISBN 3-525-53447-7
- Würthwein, Ernst. 1995. The text of the Old Testament: an introduction to the Biblia Hebraica. Prijevod: E. F. Rhodes. Wm. B. Eerdmans Publishing. str. 190. ISBN 9780802807885
- Wurthwein, Ernst; Fischer, Alexander Achilles. 2014. The Text of the Old Testament: An Introduction to the Biblia Hebraica. Wm. B. Eerdmans. ISBN 978-0-8028-6680-6. Pristupljeno 6. kolovoza 2020.
- Povijest Aleksandrijske septuaginte, Barry Setterfield (2010.)