Prijeđi na sadržaj

Orden Lenjina

Izvor: Wikipedija
Orden Lenjina
Orden Lenjina
Orden Lenjina
Orden Lenjina
Osnovne informacije
Država SSSR
Vrsta civilno i vojno odlikovanje
Dodjeljuje se za
(zasluge)
  • za izuzetne državne zasluge
  • za izuzetne zasluge u vojsci
  • za promicanje prijateljstva, mira i suradnje među narodima
  • za izuzetne zasluge za narod
    • Dodjeljuje se
    (nositelji)     		sovjetski i strani državljani, ustanove poduzeća i državna tijela
    Status Ne dodjeljuje se više
    Statistike
    Datum osnutka 6. travnja 1930.
    Prvo odlikovanje 23. svibnja 1930.
    Zadnje odlikovanje 21. prosinca 1991.
    Ukupno odlikovanih 431 418
    Red prvenstva
    Sljedeće (niže) Orden Oktobarske revolucije

    Mala oznaka Ordena Lenjina

    Orden Lenjina (ruski: Орден Ленина), je bio najviše odlikovanje Sovjetskog Saveza. Ustanovljen je 6. travnja 1930. godine odlukom Centralnog izvršnog komiteta SSSR-a, a ime je dobio po vođi Oktobarske revolucije i prvom sovjetskom predsjedniku Vladimiru Lenjinu.

    Orden je dodjeljivan:

    • civilnima za izuzetne zasluge za Sovjetski savez
    • vojnicima za uzornu službu,
    • svima koji su dobili orden Heroja Sovjetskoga Saveza i Heroja socijalističkoga rada
    • gradovima, naseljima, regijama i republikama Sovjetskog Saveza
    • visokim stranim državnicima i osobama zaslužnim za širenje prijateljstva i suradnje među narodima

    Povijest odlikovanja

    [uredi | uredi kôd]

    Inicijator tog odličja bio je načelnik Glavne uprave Crvene armije Vasilij Levičev, koji je 8. srpnja 1926. godine zatražio da se utemelji novo odličje - Orden Lenjina koji bi se dodjeljivao osobama koje su već dobile četiri Ordena Crvene zastave, to novo odličje trebalo je postati najviše odlikovanje SSSR-a. U isto vrijeme i u Sovjetu narodnih komesara, razmišljalo se o utemeljenju najvišeg odlikovanja Sovjetskog Saveza za vojne i društvene zasluge. Kreatori iz tvornice Goznak u Moskvi dobili su zadatak da osmisle orden u čijem je središnjem dijelu trebao biti portret Vladimira Iliča Lenjina. Od ponuđenih skica izabran je rad kreatora Ivana Dubasova, koji je kao podlogu za svoju kreaciju iskoristio fotografiju Lenjina, s Drugog kongresa Kominterne u Moskvi, iz kolovoza 1920. godine, fotografa Viktora Bula. Po toj skici su kipari Ivan Šadro i Petar Čeušin napravili bareljefe u proljeće 1930. godine. Iste godine otkovani su i prvi ordeni u Goznaku.

    Orden Lenjina je službeno utemeljen odlukom Predsjedništva Centralnog izvršnog komiteta SSSR-a 6. travnja, a Statut je donesen 5. svibnja 1930. godine. Statut je vremenom više puta dopunjavan; Uredbom Centralnog izvršnog komiteta SSSR-a 27. rujna 1934., dekretom predsjedništva Vrhovnog sovjeta SSSR-a od 19. lipnja 1943. i 16. prosinca 1947. godine. Odlukom Prezidija Vrhovnoga sovjeta SSSR-a od 28. ožujka 1980. godine Statut odlikovanja dobio je svoj konačni oblik.

    Izgled odličja

    [uredi | uredi kôd]

    Izvorno je Orden Lenjina bio otkovan od srebra s vrlo malo detalja u zlatu (samo natpis СССР na dnu, i krug oko portreta Lenjina u sredini). Tih ordena (tip 1) je otkovano samo 800.[1]Izgled ordena se mijenjao čak četiri puta. Posljednji oblik (4 tip) trajao je od 1943. – 1991. na njemu je sredina s portretom Lenjina u platini, ali je vanjski dio ordena bio zlatni (klasje), s velikom površinom od crvenog emajla u lijevom gornjem kutu i natpisom ЛЕНИН u zlatu. Na dnu je bio srp i čekić u crvenom emajlu, kao i crvena zvijezda u lijevom uglu.

    Statut odličja

    [uredi | uredi kôd]

    1. Orden Lenjina je najviše odličje u SSSR-u za zasluge u službi revolucionarnog pokreta, rada, zaštite socijalističke domovine, razvoj prijateljstva i suradnje među narodima, mira i uspješno zalaganje u razvoju sovjetske države i društva.

    2. Orden Lenjina se dodjeljuje:

    • građanima SSSR-a;
    • poduzećima, udrugama, institucijama, organizacijama, vojnim jedinicama, vojnim brodovima, jedinicama veze, autonomnim republikama, autonomnim pokrajinama, autonomnim oblastima, okruzima, gradovima i općinama SSSR-a.

    Orden Lenjina mogu dobiti i strani državljani, kao i poduzeća, ustanove, organizacije i naselja stranih država.

    3. Orden Lenjina dodjeljuje se za:

    • za izuzetne rezultate i uspjehe u gospodarstvu, znanstveno-tehničkom i društveno-kulturnom razvoju sovjetskoga društva, za poboljšanje učinkovitosti i kakvoće rada, za izuzetne zasluge u jačanju sovjetske države i bratskog prijateljstva među narodima SSSR-a;
    • za posebno važan doprinos u zaštiti socijalističke domovine i jačanje obrane SSSR-a;
    • za izuzetnu revolucionarnu, državničku i društveno-političku djelatnost;
    • za posebno značajan doprinos u razvoju prijateljstva i suradnje između naroda Sovjetskoga Saveza i drugih zemalja;
    • za zasluge u jačanju službe socijalističke zajednice, razvoj međunarodnoga komunističkog, radničkoga i narodnooslobodilačkoga pokreta u borbi za mir, demokraciju i društveni napredak;
    • za ostale zasluge za sovjetsku državu i društvo.

    4. Ordenom Lenjina za radne zasluge, mogu biti nagrađene i one osobe koje su već dobile neka druga odličja

    5. Orden Lenjina se dodjeljuje osobama koje su dobile odličje Heroja Sovjetskog Saveza i Heroja socijalističkog rada, kao i gradovima i naseljima koja su dobila nazive grada-heroja.

    6. Orden Lenjina se nosi na lijevoj strani, iznad drugih odličja.

    Dobitnici Ordena Lenjina

    [uredi | uredi kôd]

    Prvi dobitnik tog visokog odličja bila je redakcija novina Komsomolskaja Pravda 23. svibnja 1930. Među dobitnicima prvih deset odličja bila su; tri pilota, pet industrijskih poduzeća i sekretar Centralnog izvršnog komiteta SSSR-a Avel Enukidze. Prva osoba koja je dobila dvaput to odlikovanje bio je pilot Valerij Čkalov 1936., njegov kolega Vladimir Kokkinaki, bio je prvi koji je to odličje dobio 3 puta 1939.

    Prvi strani državljani koji su dobili to najviše odličje, bili su jedan Nijemac i četiri Amerikanca (jedan od njih bio je Frank Bruno Honey),[2] oni su dobili to odlikovanje 17. svibnja 1932. zbog organizacije pomoći u obnovi sovjetske industrije i poljoprivrede 1931. – 1934.[3] Rekorder po broju dodjela Ordena Lenjina (dobio ih je čak 12) bio je Nikolaj Patoličev, dugogodišnji ministar vanjske trgovine SSSR-a.

    Ostali višestruki dobitnici tog odlikovanja bili su:

    Organizacije i političke zajednice koje su po ti puta dobile Orden bile su:

    Ostali dobitnici tog odlikovanja bili su:

    Izvori

    [uredi | uredi kôd]
    1. ↑ McDaniel & Schmitt, The Comprehensive Guide to Soviet Orders and Medals.
    2. ↑ "One American, Frank Bruno Honey, received the Order of Lenin for his work." Dana G. Dalrymple, The American Tractor Comes to Soviet Agriculture: The Transfer of a Technology, Technology and Culture, Vol. 5, No. 2 (Spring, 1964), str. 191–214 [1]
    3. ↑ Valerij Durov: Orden Lenjina - povijest odličja  Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. rujna 2020. (Wayback Machine)(rus.)
    4. ↑ The Junior Aircraft Year Book, 1935., str. 8.
    5. ↑ Informacije iz Indijskog parlamenta
    6. ↑ Badurina, Berislav; Saračević, Sead (gl. ur.); Grobenski, Valent; Eterović, Ivo; Tudor, Mladen. Bilo je časno živjeti s Titom : kako su jugoslavenski novinari i foto-reporteri zabilježili dramu posljednje Titove bitke i sedam najtužnijih dana Jugoslavije, Zagreb : Vjesnik : Mladost : Prosvjeta, 1980., str. 102.
    Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Orden_Lenjina&oldid=6828683"