Opus gallicum

Opus gallicum (latinski za "galski rad") bila je tehnika gradnje kojom su se stvarale precizne rupe u kamenom zidu za umetanje drvenih greda kako bi se stvorila drvena infrastruktura. Tehnika je tako nazvana jer, iako je njezina prisutnost potvrđena u protopovijesnim vremenima, njezina je uporaba bila dovoljno uobičajena u Galiji da zaslužuje spomen u Commentarii de Bello Gallico Julija Cezara i često se koristila u merovinško doba. Normani su ovu tehniku uvezli u Molise, gdje se intenzivno koristila u podizanju dvoraca u kratkom vremenu. Čak je poznato da su galski zidari donijeli tehniku iz merovinške Francuske u anglosaksonsku Englesku tijekom 7. i 8. stoljeća i upotrijebili je u crkvenoj arhitekturi.

Opus gallicum služio je ne samo kao infrastrukturna podloga, već i nadkonstrukcijski vezivni element namijenjen učvršćivanju ziđa. Iako je raspored nekih rupa pronađenih u sačuvanim strukturama često zbunjujući, ostavljajući sumnju u točnu funkciju greda, moderna se znanost uvelike udaljila od teorije da je opus gallicum rijetka i neučinkovita metoda. Općenito, tehnika nije bila neuobičajena u srednjem vijeku.

Izvori

• Europska komisija: Program Raphaël. Normani, europski narod: Normansko naslijeđe, 10. – 12. stoljeće . Arhitektonska baština: Italija — Molise §8 Utvrde i dvorci: Utvrde — Opus gallicum u utvrdama.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. travnja 2012. (Wayback Machine) 2004. godine. Sadrži fotografije molizijanskih primjera.
• Gravett, Christopher i Nicolle, David. Normani: Vitezovi ratnici i njihovi dvorci . Osprey Publishing: Oxford, 2006.
• Gilbert, Edward. "Brixworth i Engleska bazilika." The Art Bulletin, god. 47, br. 1. (ožujak 1965.), str. 1 – 20.