Operacija Namjerna sila
| Operacija Namjerna sila | |||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Dio rata u Bosni i Hercegovini | |||||||||
 F-16 u Avianu | |||||||||
| |||||||||
| Sukobljeni | |||||||||
 NATO
|
 Republika Srpska
| ||||||||
| Vođe | |||||||||
| Willy Claes
|
Ratko Mladić
| ||||||||
| Posljedice | |||||||||
 1 Mirage 2000 oboren 2 pilota zarobljena |
40+ vojnika ubijeno
| ||||||||
Operacija Namjerna sila (eng. Operation Deliberate Force) bila je zračna kampanja NATO saveza s ciljem onesposobljavanja vojnog arsenala bosanskih Srba u ratu u Bosni i Hercegovini.
U operaciji koja je trajala od 30. kolovoza do 14. rujna 1995., sudjelovalo je osam savezničkih država, obavljeno je 3515 letova i izbačeno je 1026 bombi.[1]
Operaciju je započeo NATO savez kao odgovor na tešku situaciju u BiH.[1] Iako je planirana i službeno odobrena od strane Vijeća NATO-a još u srpnju 1995., operacija je pokrenuta kao izravni odgovor na drugi slučaj masakra na sarajevskoj tržnici Markale, 28. kolovoza 1995. jer je bilo utvđeno da je mina koja je u Sarajevu ubila 37 ljudi došla sa srpskih položaja oko grada.
Prve napade izveli su američki F/A-18C Horneti i EA-6B Prowleri s laserskim navođenim bombama i AGM-88 HARM projektilima.[2] Cilj im je bio onesposobljavanje srpskih radarskih i protuzračnih položaja kako bi otvorili put drugim savezničkim zrakoplovima. Istovremeno su ih podržavali EF-111A Raveni blokirajući komunikaciju i radare.[2]
Uslijedili su napadi na srpska vojna skladišta, vojarne i artiljerijske položaje u više valova. Isti dan NATO snage doživljavaju svoj prvi i jedini gubitak tijekom operacije. Kod naselja Pale pomoću LPRS-a oboren je francuski Mirage 2000. Dva člana posade ubrzo su zarobljeni i držani u zatočeništvu do prosinca.[2]
31. kolovoza 1995. UNPROFOR zahtjeva privremeno obustavljanje operacije kako bi utvrdili jesu li Srbi spremni na pregovore.[1][2] Za to vrijeme zrakoplovi nadlijeću pogođena područja i izviđaju nastalu štetu.
Nakon što su se pregovori pokazali neuspješnima, NATO 5. rujna u 10.00 nastavlja s bombardiranjem.[1] Dok 9. rujna saveznički zrakoplovi napadaju položaje oko Banje Luke i Tuzle, već više dana traju pokušaji lociranja i spašavanja oborenih francuskih pilota.
14. rujna operacija je ponovno zaustavljena. Razlog tomu bio je Mladićev pristanak na otvaranje sarajevskog aerodroma, uklanjanje teškog naoružanja oko grada itd.[2]
20. rujna general Bernard Janvier i admiral Rupert Smith u Sarajevu objavljuju da je operacija ostvarila svoje ciljeve i da je daljne djelovanje nepotrebno.[2]
Izvori podataka:[1]
| Država | Letovi | Postotak (%) | Zrakoplovi |
|---|---|---|---|
| Francuska | Mirage F-1, SEPECAT Jaguar, Mirage 2000, Super Etendard, E-3F, C-135, Puma | ||
| Njemačka | Tornado | ||
| Italija | Tornado, AMX, Boeing 707, C-130, G-222 ,E-3 | ||
| Nizozemska | F-16 | ||
| Španjolska | EF-18A, KC-130, CASA 212 | ||
| Turska | F-16 | ||
| Ujedinjeno Kraljevstvo | GR-7, FMK-3, L-1011, FA-2, E-3D | ||
| Sjedinjene Američke Države | A-10, F-15E, F/A-18, F-16, EA-6B, EC-130E, EC-130H, AC-130, KC-135, KC-10, MH-53, MC-130, EF-111A | ||
| NATO | E3A | ||
- Tim Ripley, "Air war Bosnia - UN and NATO airpower", Airlife, (1996), ISBN 1-85310-814-6