Oliver Mandić
Oliver Mandić (Užice, 13. srpnja 1953.), srpski pjevač i skladatelj popularne glazbe. Bio je jedna od najistaknutijih zvijezda beogradskog novog vala prve polovice osamdesetih godina.
U mladosti se obrazovao u glazbenoj školi Stanković u Beogradu s namjerom da postane pijanist klasične glazbe (u vrijeme aktivne karijere bio je jedan od rijetkih jugoslavenskih rock i pop glazbenika koji su imali podlogu klasičnog glazbenog obrazovanja). Ostao je zapamćen u glazbenim krugovima bivše Jugoslavije po beskompromisno visokim standardima koje je zahtijevao u svezi vlastite glazbene produkcije, uključujući kvalitetu materijala, prvorazrednu studijsku opremu i potpunu uvježbanost glazbenika u studiju i na koncertima.[1] Diskografski opus Olivera Mandića brojčano je skroman, ali je obilovao hitovima i pokazao se kao izuzetno komercijalan.
Oliver Mandić predstavio se široj publici kroz TV emisiju "Beograd noću", koja je emitirana usporedo s izlaskom prvog albuma "Probaj me" 1981. godine. Emisija se sastojala od spotova za pjesme s ploče. Režiser je bio Stanko Crnobrnja, a kostime i Mandićev izgled osmislio je konceptualni umjetnik Kosta Bunuševac (isti kostimi rabljeni su i na omotu prvog albuma[2]). Dio javnosti bio je ozbiljno isprovociran Mandićevim transvestizmom, ali je bez obzira na kontroverznost emisija dobila nagradu ",[3] a potom i komercijalno objavljena na videokaseti, što je bilo nesvakidašnje za tadašnju glazbenu scenu.
Oliver Mandić bio je pobjednik prvog i drugog festivala popularne glazbe Mesam (1984. i 1985. godine).
Napisao je glazbu za filmove Nacionalna klasa (1979.) i Posljednji krug u Monci (1989.), a glumi u filmu Posljednji krug u Monzi 2 (2006.).[4]
Godine 1991. Oliver Mandić je kratkotrajno bio član beogradskog sastava Riblja čorba. Zamisao je bila da Oliver Mandić postane klavijaturist sastava, a trebao je i kreativno sudjelovati u stvaranju ploče "Labudova pjesma" s polovicom pjesama. Oliver Mandić i Riblja čorba snimili su kompletan materijal za ovu ploču u Beču krajem 1991. godine (uključujući pjesme s Mandićevom glazbom, na kojima je vokale otpjevao Bora Đorđević), ali su se prije izlaska albuma Oliver Mandić i Bora Đorđević posvađali tako da je suradnja naprasno prekinuta. Ploča Riblje čorbe "Labudova pjesma" se ipak pojavila na tržištu 1992. godine, ali se njoj nisu nalazile pjesme čiji je autor glazbe bio Oliver Mandić zbog ishodovane sudske zabrane (ovo skraćeno izdanje albuma imalo je sveukupno osam pjesama, pola od planiranog broja). Oliverove pjesme snimljene s Ribljom čorbom danas su dostupne samo u obliku piratskih snimki, a zbog kvalitete i svojevrsnog zvuka (nesvakidašnja kombinacija Oliverovih klavijatura i Borinog glasa) vrlo su cijenjene među sakupljačima.
Željko Ražnatović Arkan bio je Mandićev kum, a poznavali su se navodno još od djetinjstva. Kada je počeo Domovinski rat, Oliver Mandić pristupio je Arkanovoj Srpskoj dobrovoljačkoj gardi i otišao na ratište, gdje je obavljao dužnost intendanta zaduženog za nabavu cigareta i ostalih potrepština[5] (Srpskoj Dobrovoljačkoj Gardi pristupile su još neke osobe javnog ugleda, na primjer Toni Montano i Dušan Prelević). Mandić je vlasnik beogradskog kafića Jazz .[6]
Oliver je kritizirao rad Gorana Bregovića, Bijelog dugmeta i drugih koji su razvijali vrstu glazbe koju on opisuje kao "seljački rok" i " pastirski rok", posebno citirajući Bregovićevo nepostojanje glazbenog obrazovanja ("Glazba Gorana Bregovića za mene je prava humoristična serija Bennyja Hilla"). Oliver Mandić imao je izrazito negativno mišljenje prema sarajevskoj glazbenoj sceni koja se razvila tijekom osamdesetih godina (sastavi Hari Mata Hari, Dino Merlin, Plavi orkestar, Crvena jabuka i drugi, koje je Mandić otvoreno nazivao "Rock and Roll abortusima"; vidjeti također: "novi primitivizam"). S druge strane, cijenio je Zdravka Čolića kao izvanrednog profesionalca, i s njime surađivao još sedamdesetih godina.
Tijekom devedesetih godina (i kasnije) pisao je glazbu i aranžmane za raznorazne zvijezde turbo folka (ovaj izvor prihoda su također - nekad otvoreno, a nekad pritajeno - rabili i Bora Đorđević, Momčilo Bajagić-Bajaga i mnogi drugi prvaci bivše jugoslavenske rok i pop scene).
Godine 1997. usprotivio prosvjedima oporbenih stranaka i napao sudjelovanje svojih kolega glazbenika i redatelja, za koje je naveo da su tijekom rata bili u inozemstvu, ili pak dobili od države sredstva za snimanje filmova ili stanove ("... To je po onoj staroj izreci - 'rani kuče da te ujede").[7]
- "Ljuljaj me nježno" / "Šuma"[8] (Jugoton, 1978.) #4
- "Sutra imam prazan stan" / "Osloni se na mene" (Jugoton, 1979.) #16
- "Probaj me" (Jugoton 1981.) #12
- "Zbog tebe bih tucao kamen" (Jugoton, 1982.) #1
- "Dođe mi da vrisnem tvoje ime" (Jugoton, 1985.) #2
- "Kad ljubav ubije"[9] N/A
- "Sve najbolje"[10] (Jugoton, 1987.)
- "Smejem se a plakao bih" (PGP RTS, 1993.)[11]
- "The Best of"[12] (Adamol, 1994. / City Records, 2002.). Omot kompilacije iz 1994. krasi slika Dragana Maleševića Tapija, "Toplo-Hladno".
- "Tajna" / "Prošlo je sve" (PGP RTB, 1974.)[13] -singl ploča
- "Nacionalna klasa" (PGP RTB, 1979.)[14]
- "Djeca bez adrese" (Jugoton 1988.)[15]
- "12 popularnih dueta - u dvoje je najljepše" (Jugoton, 1990.)[16]
- "Beograd noću" (Jugoton 1981.)[17]
- ↑ Na jednom od svojih ranih nastupa - festival - {BOOM 76} - (1976.) - Oliver Mandić je, kao član "super grupe" sastavljene od tadašnjih najpoznatijih glazbenika beogradske jazz i rock scene, napravio i svoj prvi javni skandal: iznerviran lošom uvježbanosti sastava, Mandić je prekinuo koncert i znak prosvjeda na pozornici razbio svoje klavijature
- ↑ http://www.carniola.org/2005/05/great-yugoslav[neaktivna poveznica] album-covers-part-7.htm
- ↑ Or Zlatna ruža Montrea"
- ↑ Oliver Mandić na - {IMDb }-
- ↑ http:/www.vreme.com/arhiva_html/472/07.html Časopis Vrijeme - "Arkan i estrada"
- ↑ http://www.vreme.com/cms/view.php?print=yes&id=309855 Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. ožujka 2008. (Wayback Machine) Časopis Vrijeme -"Beograd "by nigh", nekad i sad: Vrišti k'o metla "
- ↑ Balkanmedija - "Oliver Mandić, Džungla na estradi". Inačica izvorne stranice arhivirana 11. listopada 2006. Pristupljeno 10. srpnja 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ B strana ovog singla (numera "Šuma") je instrumental
- ↑ Snimljeno 1997. godine. Za sada neobjavljeno jer Oliver Mandić još uvijek nije našao izdavača po svome ukusu
- ↑ Sadrži do tada neobjavljeni hit "Pitaju me, pitaju" s prvog festivalaMESAM(održanog krajem 1984.). Ova pjesma nalazi se i na kasnijim kompilacijama
- ↑ U vrijeme hiperinflacije 1993. godine prodano u (za to vrijeme) rekordnih 30.000 primjeraka
- ↑ Za razliku od prethodnih kompilacija, ovaj album je kao bonus imao i do tada neobjavljeni hit "Odlazim a volim te" (pjesma snimljena za potrebe filma "Posljednji krug u Monzi "); Drugo izdanje albuma iz 2002. godine je kao još jedan dodatak sadržalo drugačije neojbavljenu pjesmu "Ako lažem tu me seci"
- ↑ Zajednički singl, kaoDušan Prelević Prele i Oliver Mandić
- ↑ glazba iz filma; sudjelovanje s pjesmom"Cvećka i zloće "
- ↑ Zajednički album dječje glazbe, kaoBranko Kockica i Oliver Mandić
- ↑ Učešće; drugačije neobjavljena pjesma"Mandarina i banana" u duetu s Marinom Perazić - pjesma je 1990. u emisiji HIT MESECA bila na #9 top ljestvice.
- ↑ Video spotovi s prvog albuma (vidi: [1]; com / watch? v = bVdXU6hxMd4 Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. studenoga 2014. (Wayback Machine)); jedno od prvih izdanja ovog tipa na domaćoj glazbenoj sceni
- http://www.imdb.com/name/nm0541807/
- Muzika Gorana Bregovića je prava humoristična serija Benija Hilla Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. listopada 2006. (Wayback Machine) - Esej Olivera Mandića o glazbenoj sceni bivše SFRJ
- Povratak Olivera Mandića poslije 15 godina Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. rujna 2007. (Wayback Machine) - Intervjuu, Profil Br. 35 (2001.)
- Povratak Olivera Mandića Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. prosinca 2007. (Wayback Machine)
- Oliver Mandić na "Balkanrock.com" Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. listopada 2008. (Wayback Machine)