Okcitanski jezici
| Oksitanski jezik | |
| occitan, lenga d'òc | |
| Države | Francuska, Španjolska, Italija |
| Regije | Europa |
| Govornici | materinski jezik: 2 milijuna |
| Razredba | indoeuropski jezici |
| Službeni status | |
| Služben | Kataloniji (Španjolska) kao aranski jezik |
| Jezični kôd | |
| Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) | |
Okcitanski jezici (langue d'oc) ogranak iberoromanskih jezika koji se govore u departmana južne Francuske, te u nekim dijelovima Španjolske i Italije. Ovoj skupini pripada najmanje dva jezika[1] od kojih je živ jedino Okcitanski jezik a ima 6 dijalekata[2] od kojih su njih pet imali status posebnih individualnih jezika: overnjanski (Auvergnat [auv]), gaskonjski (Gascon [gsc]), langedoški (Languedocien [lnc]), limuzinski (Limousin [lms]) i provansalski (Provençal [prv]).
Drugi jezik bio je izumrli judeoprovansalski.[3] Gaskonjski se također ponekad smatra posebnim jezikom.[4]
- 1) Okcitanski jezik
- 2) Judeoprovansalski jezik, ili shuadit kojim su do 1977. govorili Židovi u departmanu Vaucluse u južnoj Francuskoj i u gradu Avignon.
- 3. Starookcitanski ili staroprovansalski [pro, povijesni je jezik i prethodnik današnjg provansalskog jezika]
- ↑ Ethnologue (16th)
- ↑ Occitan
- ↑ The Shuadit Language. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. listopada 2008. Pristupljeno 21. studenoga 2008.
- ↑ Occitan language
- Ethnologue (14th)
- Ethnologue (15th)
- Tree for Oc Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2009. (Wayback Machine)
| |||||||||||