Oenin
Oenin | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|
Kemijska struktura oenina
| ||||||
IUPAC nomenklatura | (2S, 3R, 4S, 5S, 6R) -2- [5,7-dihidroksi -2-(4-hidroksi-3,5-dimetoksifenil) chromenylium-3-il] oksi-6- (hidroksimetil) oksan-3,4,5-triol | |||||
Ostala imena | Oenin Malvidin-3-glukozid | |||||
Identifikacijski brojevi | ||||||
CAS broj | 7228-78-6 ✓ | |||||
EC broj | 230-631-9 ✓ | |||||
PubChem broj | 443652 ✓ | |||||
Osnovna svojstva | ||||||
Molarna masa | 528,89 g·mol−1 | |||||
Izgled | Tamnosmeđi prah | |||||
Struktura | ||||||
Sigurnosne upute | ||||||
| ||||||
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | ||||||
Portal:Kemija |
Oenin je prirodno bojilo, C23H25012Cl, koje kristalizira u crvenim prizmama sa zelenim sjajem. Topljiv je u nižim alkoholima, u vodi (smeđecrvena do ljubičastocrvena boja) i u 2 %-tnoj kloridnoj kiselini. Nalazi se u ljusci tamnih vrsta grožđa, u plodu borovnice (lat. Vaccinium myrtillus) i u cvijetu ružičastog ili velikog sljeza (lat. Malva alcea). Upotrebljava se za bojenje nedovoljno obojenih crnih vina, bezalkoholnih pića i slatkiša.[1]
Prirodna bojila su obojeni organski spojevi koji se nalaze u stanicama biljaka i životinja, te u mikroorganizmima. Prirodna bojila mogu se u njima nalaziti u slobodnom obliku (kurkumin) ili u spoju sa šećerom i bjelančevinama. Neka su bojila (indigo, antikni purpur) bezbojna, pa se od njih dobiva obojen spoj oksidacijom, fermentacijom ili fotokemijskim postupkom.
Prema kemijskoj konstituciji heterociklička prirodna bojila mogu se svrstati u dvije skupine: bojila s kisikovim atomima i bojila s dušikovim atomima u prstenima. Od bojila koja danas imaju neko praktično značenje u prvoj su skupini: brazilein, hematein, oenin i santalin, dok su u drugoj skupini: antikni purpur, indigo i klorofil.
|
- ↑ "Tehnička enciklopedija" (Prirodna bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.