Oblat

Oblat (lat. oblatus – predan, prinesen) je u srednjovjekovnom kršćanstvu bilo dijete kojemu su roditelji namijenili redovnički život.

Od VIII. stoljeća oblat je obično bila osoba koja živi u samostanu, ali nije položila redovničke zavjete (najčešće slučaj kod benediktinaca i franjevaca) ili jednostavno prihvaća samostansku duhovnost, ali ne živi u samostanu (svjetovni oblat).

Crkvenim pravom od 1895. godine oblati su izjednačeni s članovima trećega reda.