Obični divlji kesten

Obični divlji kesten
	ilustracija
Sistematika
Carstvo:	Plantae;
Divizija:	Magnoliophyta;
Razred:	Magnoliopsida;
Red:	Sapindales;
Porodica:	Sapindaceae;
Rod:	Aesculus;
Vrsta:	A. hippocastanum;
Dvojno ime
	Aesculus hippocastanum; L.
Rasprostranjenost
Baze podataka
	GBIF; Flora Croatica;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Obični divlji kesten Aesculus hippocastanum potječe iz Perzije. Zbog svoje ljepote je omiljeno stablo u parkovima, koje dostiže i starost od 200 godina, a cvjetovi, kora i nejestivi plodovi se koriste u narodnoj medicini.

Naraste do 20 metara s velikim prstenastim listovima koji se sastoje od većinom 7 listića klinastog oblika zajedno sastavljenih. Veliki grozdasti cvatovi stoje u uspravnom položaju i čunjastog su oblika. Cvjetovi su sasvim bijeli ili crveni sa žutim ili crvenim mrljama. Tobolac ploda je bodljikav zeleni omotač u kojem se nalaze 1 do 2 ploda sjajne tamnosmeđe boje s bijelom točkom.

Cvjeta u svibnju, a plodovi sazrijevaju u rujnu i listopadu. Kora drva prilikom sušenja ima miris sličan amonijaku i gorka je okusa, a svi dijelovi divljeg kestena su neotrovni.

Sjevernoamerički indijanci su navodno od plodova dobivali jestivi škrob,i to tako da su tanko isjeckane polako pržene plodove stavljali u vreće te iste na 2-5 dana uronili u rijeku ili potok te bi tako uklonili toksične saponine (sličan su postupak koristili su i za žireve).^[1]

Zbog velikog udjela escina, saponina koji povoljno djeluje na stijenke kapilara i vena, diuretičkog i protuupalnog djelovanja, osim u narodnoj medicini ekstrakt divljeg kestena koristi se sve više i u raznim kremama za liječenje vena i ravnanje bora. Spojevi masti, saponina, i škroba čine divlji kesten prikladnim za liječenje crijevnih oboljenja, proljeva, katara dišnih organa.^[1]