OFK Subotica
| OFK Subotica | ||
|---|---|---|
| Puno ime | Omladinski fudbalski klub Subotica | |
| Osnovan | 1959. | |
| Igralište | Igralište kod Somborske kapije | |
| Kapacitet | 5000 | |
| Predsjednik | Antun Kopilović "Šogor" | |
| Trener | Tihomir Ognjanov "Bata" | |
| ||
OFK Subotica bivši je srbijanski nogometni klub iz Subotice koji je djelovao 5 godine: osnovan 1959., rasformiran 1964.
Stigao je do Druge savezne lige, drugog ranga jugoslavenskog prvenstva.
Klub je osnovan u rujnu 1959. godine kada je igrač Spartaka, Stevan Vitković (nadimak Riba), dobio ispisnicu te prelazak trenera Tihomir Ognjanov (nadimak Bata) u taj klub.
OFK Subotica je nastao kao pravni sljedbenik Zanatskog nogometnog kluba koji je djelovao pri subotičkoj udruzi obrtnika, spajanjem s rasformiranim Građevinarom i Milicionarom. Počeo je djelovao samostalno pod svojim imenom 1960-ih godina natjecao se u Drugoj saveznoj ligi – Istok te je uvijek pobjeđivali lokalnog rivala Spartak, kako u prvenstvu, tako i u kupu. Subotica je u to vrijeme imala pravo rivalstvo u nogometnim natjecanjima po uzoru na gradske klubove iz Beograda (Partizan, Crvena zvezda), Sarajeva (FK Sarajevo, Željezničar), Zagreba (Dinamo, NK Zagreb ili Lokomotiva).
Na kraju prvenstva 1963./64. klub se spaja s FK Spartak.
Nogometaši koji su ostali na igralištu kraj Somborske kapije pristupili su nekadašnjoj FK Zvezda, kasnije transformiranoj u FK Bačka, što se dogodilo 1970. godine, uoči proslave 70. godišnjice najstarijeg kluba na području bivše SRJ.[1][2]
| Sezona | Razred | Liga | Broj momčadi |
Mjesto | Napomena |
|---|---|---|---|---|---|
| 1959./60. | V. | Podsavezna liga Subotica | 11 | 1. | promoviran u Vojvođansku ligu |
| 1960./61. | III. | Vojvođanska liga | 12 | 9. | |
| 1961./62. | III. | Vojvođanska liga | 12 | 3. | promoviran u 2. saveznu ligu |
| 1962./63. | II. | 2. savezna liga – Istok | 16 | 7. | |
| 1963./64. | II. | 2. savezna liga – Istok | 16 | 15. | zbog financijskih problema klub prestaje s radom[3] |
Anđelko Nikolić 22, Tomislav Taušan 6, Antun Mihajlović 5 – Josip Miklenović 30/1, Radojko Tatalović 30, Vojislav Ćorić 26/1, Borislav Zirojević 24, Branimir Vitković 22/1, Slobodan Kosić 15/1, David Gvozdenović 5 – Stevan Vitković 29/13, Nikola Vukomanović 29/10, Ivan Ostojić 29/2, Đorđe Terzić 28/8, Grgo Čović 28/5, Tomislav Bojović 7, Mirko Bakajić 4, Miloš Račić 2, Blaško Kujundžić 1.[4]
Anđelko Nikolić 22, Nazif Čutuna 7, Zlatimir Ljujić 3, Jakob Sadovek 1 – Branimir Vitković 30, Vojislav Ćorić 28/1, Josip Miklenović 26, Milan Gvozdenović 23, Nedeljko Čučković 19, Momčilo Ivelja 12, Radojko Tatalović 7, Milutin Račić 6, Mihajlo Klančev 4, Dragan Vasojević 1 – Grgo Čović 23/7, Krsto Kaljević 23/2, Đorđe Terzić 22/8, Slobodan Kosić 16/3, Tomislav Bojović 13/3, Ilija Takač 13/1, Miloš Račić 12/2, Nikola Vukomanović 12/1, Maćeš Hiršman 7/1, Mirko Bakajić 7/1, Blaško Kujundžić 4, Kosta Vučković 3, Karolj Lukačević 1.[5]