Novinarsko voditeljstvo
 |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava)Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
Danas gotovo i da nema radijske ili televizijske emisije u kojoj se ne pojavljuje voditelj. O njegovoj medijskoj vrsnoći, poznavanju teme, općoj naobrazbi i inteligenciji ovisi uspjeh svake emisije. Pred voditeljem su mnogobrojni zahtjevi, pa nije ni čudo što je malo dobrih, a još manje vrhunskih voditelja. Posebno treba istaknuti nerazumijevanje goleme odgovornosti koju to zanimanje nosi i olako prihvaćanje voditeljskog posla. Da bi bilo uspješno, voditeljstvo mora biti spontano, korektno u jezičnom smislu, a i stručno, jer se voditelj nerijetko mora dublje upustiti u obradu teme.
Radio je jednodimenzijski zvučni medij koji odašilje informacije govorom, glazbom i ostalim zvukovnim signalima. Može prenositi događaje istodobno s vremenom njihova zbivanja. Prednost radija je u tome što ga mogu slušati i nepismeni, nemoćni i slijepi, kao i stanovnici zabačenih krajeva gdje se tisak i ne prodaje. Budući da govor simultano apelira na um i srce, nužno je da se voditelj na radiju služi logičim i emocionalnim, te jezično ispravnim vrednotama. On zato pri govoru mora na umu imati živu osobu kojoj se obraća, iako nje nema pri mikrofonu, jer tada može upečatljivije govoriti. Naime, govornik mora sve svoje teze argumentirati. Prije radijskog govora, a posebno nakon njega. svaki voditelj mora samom sebi odgovoriti na niz pitanja kao što su: je li pružena argumentacija dovoljna da bi se osobe kojima ćemo govoriti uvjerile u istinitost iznesenog sadržaja, je li sam način našega argumentitanja bio blizak onima kojima se obraćamo, je li način izlaganja bio potpuno prihvatljiv, ima li estetsku značajku itd. Svaki dobar voditelj mora imati: ugodan glas, jasno izražavanje, slobodu govora, točan izgovor, sposobnost komuniciranja, te jasan i razgovjetan govor.
Televizija je medij, odnosno skup tehnologija koje omogućuju snimanje, emitiranje i prijem pokretnih slika, bilo u crno-bijeloj tehnici ili u boji, popraćenih zvukom. U informacijskim žanrovima (od vijesti do komentara) izražajnom višeslojnošću TV-izraza postiže se bolja razumljivost, posebno radi mogućnosti analitičkoga, sintetičkog, pa i genetičkog prikazivanja samog događaja. Pred očima i ušima gledatelja rađa se tako jedan svijet bitnosti. Televizija se u novinarskom pogledu danas smatra osomom silom. Unatoč velikom hardverskom sustavu televizija po brzini objeve informacija u javnost može u potpunosti konkurirati „najbržem“ mediju-radiju. Osim što može prikazati informaciju riječju, pismom i slikom, ona može sve informacije prikazati i u nastajanju, tj. procesiranju. Također može informaciju prikazati u povećanom ili smanjenom mjerilu, zatim procesualno ubrzano ili usporeno. Zbog toga osjetilnoga sinergetskog djelovanja televizija je najdojmljiviji medij.
Televizijski voditelj je privilegiran gledateljev gost, a ljudi ne žele svakoga u svom domu. O njemu ovisi hoće li neka televizijska emisija biti prihvaćena ili ne.Na temelju svoga iskustva voditelj intervjuira goste u studiju. Pripremajući se za emisiju kod voditelja se može javiti trema te u borbi protiv nje on mora znati o ćemu govori, ponekad naućiti dio teksta napamet te se fokusirati na osnovnu nit.Pitanja koja sebi postavlaj su : kako držati glavu i ruke, kolika mora biti jačina glasa, kolika je sloboda pomicanja, kolika može biti dužina izgovorene misli, kamo gledati dok se govori (kamera, kakav treba biti izraz lica itd.Također postoji razlika između informativnog i zabavnog voditelja, jer se različite vrste emisija vode na drugi način. Voditelji informativnih emisija su ozbiljni,a zabavni unose dozu animiranosti, zabave ,glume.
Idealan voditelj je spona između radija i slušatelja, on je domaćin, animator, intervjuist, interpretator različitih tekstova, ujedinitelj raznolikih priloga, ravnopravan sugovornik, provokator, čovjek koji aktivira ali i provocira, stimulira sugovornika na to da priopći novost. Vješt je i hitar u baratanju i povezivanju tuđeg znanja i tuđih misli. Postoje tri tipa voditelja:
1. Američki tip voditelja (voditelj je zvijezda oko koje se sve vrti, za kojeg radi cijela ekipa prikupljača informacija
2. Europski tip voditelja (voditelj nije u prvom planu, nego gost, ako ga ima)
3. Američko-europski tip (voditelj je domaćin ali se zajedno s njim u ulozi prve violine pojavljuju i druga novinarska pera).
Osim navedenog voditelj mora pozavati i studio u kojem radi,jer za vrijeme snimanja i prije njega on različitim signalima komunicira sa snimateljem, montažerom i ostalim tehničarima.Između snimatelja i voditelja postoji posebna veza odnoso sporazumijevanje i dogovor.Dok teće snimanje ne mogu se davati nikakvi zvučni signali i komande te je za njihovu komunikaciju uvedena optičkaa signalizacija,a kada ni to ne može uspostaviti dogovor pale se natpisi s komandama. Danas obično voditelji imaju u uhu slušalicu ili tzv.bubicu pomoću koje dobivaju komande iz režije. Ono što je ključ u prijenosu i modulaciji zvuka je mikrofon.
Prihvaćanjem voditeljskog pristupa informativnim emisijama počela je priča o nestajanju spikera iz radio-programa. Voditelj intervenira samo na početku svakog bloka informacija a spikeru se prepuštaju „kilometri“ riječi i rečenica. Istraživanja pokazuju da su tri minute gornja granica vremena u kojoj slušatelj pozorno prati jedan glas. Staviti spikera u poziciju da kontinuirano čita desetak minuta, primjerice vanjskopolitički vijest, dovodi emisiju na donju granicu. Očigledno je prava formula u tome da svatko radi svoj posao. To prije svega podrazumijeva pravilno namjensko profiliranje teksta za koji se već u startu mora znati da li će biti u rukama spikera ili voditelja. Voditelj se pojavljuje u ulozi dramaturga emisije, animatora slušateljeve pažnje, a na spikeru je da na razumljiv način interpretira određene informacije i tako ih približi auditoriju.
Voditelj stalno razgovara sa slušaeljima i gledateljima (ovaj žanr nije moguć u novinama), te kao dirigent poziva suradnike, reportere, građane i sve ostale koji sudjeluju u takvim emisijama. Da bi bilo uspješno voditeljstvo mora biti spontano, korektno u jezičnom smislu,a i stručno, jer se voditelj nerijetko mora i dublje upustiti u obradu teme. Mnoge emisije i programi na radiju i televiziji ovise o voditelju koji mora biti spontan, inteligentan, poznavati temu koju obrađuje, poznavati publiku, imati posebne sposobnosti i vještine, mora poštovati publiku, rječnik mu mora biti bogat i mora rabiti jednostavne rečenice. Voditelj je spona između slušatelja i radija ili televizije stoga je jako važan.
1.Sapunar, Marko, Osnove znanosti o novinastvu, Sveučilište u Zagrebu, vlastita naklada 2006, Zagreb
2.Sapunar, Marko, Radiodifuzni modeli, NIP „Alinea“, Zagreb 1994