Jelačić više nije pokušavao osvojiti Budim jer je u Beču početkom listopada te godine izbila druga revolucija. Revolucionari su se protivili ratu protiv Ugarske te su svoje nezadovoljstvo iskazali osudom na smrt ministra rata. Vladar je sa svojim dvorom (već drugi put) morao napustiti Beč.
Jelačić je tada sa svojom vojskom pošao na Beč - kako bi u ime vladara ugušio revoluciju. S druge strane, a s istim ciljem, prema Beču stupala vojska vrhovnoga carstva Winidschgrätza (Vindišgreca). Do kraja listopada revolucije je bila ugušena. Car Ferdinand I. odrekao se prijestlolja, a novom je vladarom proglašen osamnaesto-godišnji nadvojvoda Franjo Josip I. Na sam dan preuzimanja dužnosti novi je vladar Jelačića imenovao upraviteljem Rijeke i Dalmacije.
Ugarski sabor nije priznao novog vladara te je rat nastavljen. U prvim je mjesecima 1848. godine carska vojska uspjela osvojiti Budim, a mađarska se vlada, predvođena Lajosom Kossuthom, povukla na istok, u Debrecen. Činilo se da je rat završen, pa je Franjo Josip I. 4. ožujka 1848. godine proglasio novi ustav na cijelu Monarhiju. Ustav neke države u načelu mora odobriti parlament. Ovdje se to nije dogodilo, ustav su izradili i odobrili car i njemu bliski. Zato je nazvan nametnutim ili oktroiranim ustavom. Prema novom ustavu pravo donošenja zakona imao je središnji parlament u Beču, a Hrvatski i Ugarski sabor izgubili su pravo odlučivanja. Hrvatska nije bila zadovoljna takvim ustavom. Bansko vijeće nije ga željelo proglasiti vrijedećim. Mađarska je reakcija bila još oštrija: u travnju iste gosina Ugarski je parlament proglasio odcjepljenje Ugarske od austrijskog dijela Monarhije. No ta neovisnost nije dugo potrajala. Mađarski su revolucionari, uz pomoć ruske vojske, u ljeto 1849. godine, konačno poraženi. Kossuth je pobjegao u Osmansko Carstvo, a potom u Sjedinjene Američke Države.
Revolucija i rat bili su gotovi nakon više od godinu dana. Franjo Josip I. nastavio je vladati centralistički, prema načelima oktroiranog ustava, a uskoro je uveo apsolutizam čime je hrvatska i ugarska samostalnost unutar Monarhije na određeno vrijeme ukinuta. U Hrvatskoj se govorilo da je ukidanje samostalnosti Ugarskoj kazna za pobunu, a Hrvatskoj "nagrada" zato što je podupirala vladara.
