Prijeđi na sadržaj

Nodosauridae

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Nodosauridi)
Nodosauridae
Restauracija vrste Edmontonia rugosidens, Royal Tyrrell Museum of Palaeontology
Status zaštite
Status zaštite: Fosili
Raspon fosila
Kasna jura - kasna kreda
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Reptilia
Nadred:Dinosauria
Red:Ornithischia
Podred:Ankylosauria
Porodica:Nodosauridae
Marsh, 1890.
Rodovi
Vidjeti tekst.
Sinonimi
Acanthopholididae Nopcsa, 1902.

Hylaeosauridae Nopcsa, 1902.
Polacanthidae Wieland, 1911. Palaeoscincidae Nopcsa, 1918.
Panoplosauridae Nopcsa, 1929.
Struthiosauridae Kuhn, 1966.

Edmontoniidae Bakker, 1988.
Baze podataka

Nodosauridae (Nodosauridi) su porodica ankilosaura iz razdoblja kasne jure i kasne krede, koji su nastanjivali Sjevernu Ameriku, Aziju, Antarktiku i Europu.

Opis i paleobiologija

[uredi | uredi kôd]

Lubanja je bila vrlo malena, duga i imala malene zube.Imali su razvijene mišiće ramenog pojasa i zdjelice kako bi mogli nositi težinu svoga oklopa. Noge su bile robustne i pružale su veliku stabilnost.

Uska njuška nodosaurida navodi na zaključak da su oni bili selektivni u odabiru hrane, tj. da su se hranili samo određenim biljkama. Za obranu od prirodnih neprijatelja služili su se koštanim oklopom, a moguće je i da bi kao našin obrane legli na tlo kako bi zaštitili svoj ranjivi trbuh. Bodlje su vjerojatno imale manju ulogu u obrani, ali je moguće da su služile za komunikaciju s pripadnicima iste vrste, pri pokazivanju ili izravnim okršajima.

Koliko su dugo nodosauridi postojali i koje su kontinente nastanjivali upitno je zbog nesigurne klasifikacije mnogih rodova. Najraniji poznati predstavnici vjerojatno su se pojavili već u juri, dok su u kredi dosegli svoj najveći razvoj i u građi tijela i broju rodova. Ostaci nodosaurida najčešće se mogu naći u Sjevernoj Americi (18 vrsta), a rjeđe u Europi (6), Aziji (1) i na Antarktici (1). Smatra se da su nodosauridi izumrli nedugo prije masovnog izumiranja na kraju krede, kada je došlo do izumiranja svih ostalih dinosaura.

Klasifikacija

[uredi | uredi kôd]

Taksonomija

[uredi | uredi kôd]
Polacanthus foxii
Sauropelta edwardsorum

Othniel Charles Marsh je 1890. uspostavio porodicu Nodosauridae prema rodu Nodosaurus. Dolje navedena taksonomija sastavljena je prema Thompson et al., 2011. (osim ako nije drukčije naglašeno):[1]

Filogenija

[uredi | uredi kôd]

Paul Sereno je 1998. prvi definirao kladus Nodosauridae kao "sve ankilosaure bliže Panoplosaurusu nego Ankylosaurusu"; tu su definiciju slijedili Vickaryous, Maryanska i Weishampel (2004.). Vickaryous et al. je smatrao da dva roda nodosaurida imaju nesiguran položaj (incertae sedis): Struthiosaurus i Animantarx, a smatrao ja da je najprimitivniji pripadnik Nodosauridae Cedarpelta.[4] Kladogram dolje slijedi najviše riješenu topologiju iz istraživanja Richarda S. Thompsona, Jolyona C. Parisha, Susannah C. R. Maidment i Paula M. Barretta (2011.).[1] Svrstavanje Polacanthinae urađeno je prema prvobitnoj definiciji Kennetha Carpentera iz 2001. godine.[3]

Nodosauridae

Antarctopelta





Mymoorapelta




Hylaeosaurus



Anoplosaurus






Tatankacephalus



Polacanthus rudgwickensis


Polacanthinae

Gargoyleosaurus



Hoplitosaurus




Gastonia




Peloroplites



Polacanthus








Struthiosaurus



Zhejiangosaurus





Hungarosaurus




Animantarx




Niobrarasaurus



Nodosaurus



Pawpawsaurus



Sauropelta



Silvisaurus



Stegopelta



Texasetes




Edmontonia



Panoplosaurus










Literatura

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Richard S. Thompson, Jolyon C. Parish, Susannah C. R. Maidment and Paul M. Barrett. 2011. Phylogeny of the ankylosaurian dinosaurs (Ornithischia: Thyreophora). Journal of Systematic Palaeontology. doi:10.1080/14772019.2011.569091CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. a b Burns, Michael E. 2008. Taxonomic utility of ankylosaur (Dinosauria, Ornithischia) osteoderms: Glyptodontopelta mimus Ford, 2000: a test case. Journal of Vertebrate Paleontology. 28 (4): str. 1102. – 1109. doi:10.1671/0272-4634-28.4.1102
  3. a b Carpenter K. 2001. Phylogenetic analysis of the Ankylosauria. Carpenter, Kenneth(ed) (ur.). The Armored Dinosaurs. Indiana University Press. str. str. 455. – 484. ISBN 0-253-33964-2CS1 održavanje: dodatni tekst: editors list (link)
  4. Vickaryous, M. K., Maryanska, T., and Weishampel, D. B. (2004). Chapter Seventeen: Ankylosauria. in The Dinosauria (2nd edition), Weishampel, D. B., Dodson, P., and Osmólska, H., editors. University of California Press.
  • Carpenter, K. (2001.), "Phylogenetic analysis of the Ankylosauria." In Carpenter, K., (ed.) 2001: The Armored Dinosaurs. Indiana University Press, Bloomington & Indianapolis, 2001., str. xv-526.
  • Osi, Attila (2005.), Hungarosaurus tormai, a new ankylosaur (Dinosauria) from the Upper Cretaceous of Hungary. Journal of Vertebrate Paleontology 25(2):str. 370. – 383., lipanj 2003.