Prijeđi na sadržaj

Nikola Mihanović

Izvor: Wikipedija
Niko Mihanović

Nikola Mihanović (Doli, Dubrovačko primorje, 21. siječnja 1846.Buenos Aires, 24. lipnja 1929.), poznat i pod imenom Nicolás Mihanovich, bio je poznati hrvatski iseljenik u Argentinu.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen je u selu Dolima (blizu Pelješca),[1] 21. siječnja 1846. godine.[2] Došavši u Argentinu, prvotno se bavio malim brodskim prijevozom; naime, prevozio je putnike na obalu s prekooceanskih brodova barkom.[3]

Vremenom počinje kupovati manje i veće brodove te osniva parobrodarsko društvo pod imenom „Nicolas Mihanovich”; godine 1909. posjeduje oko 350 manjih i većih brodova. U godini kad je okončao Prvi svjetski rat, na brodovlju njegove trgovačke mornarice je radilo oko 5.000 ljudi, uglavnom Hrvata.[3]

Smatra ga se osnivačem argentinske trgovačke flote. Umro je 1929. godine.[3]

Suvremenici o njemu

[uredi | uredi kôd]

Krsto Krile ga je nazvao "kraljem riječne plovidbe od Atlantskog oceana do središnjeg Brazila".

Adam Jerković je zapisao: "...Tko ne zna za njihovu borbu, tko nije čuo za njihove napore, tko nije vidio njihove žrtve i tko ne pozna i ne divi se njihovu prvu pioniru Nicholasu Mihanovichu, našem dragom sadašnjem predstavniku."

U jednom dijelu pisma Miće Mičića, člana Jugoslavenskog odbora u Londonu, kojim izvještava Antu Trumbića: "O Mihanoviću je odvisno do 85% našeg svjeta, mnogo naših trgovaca i poduzetnika; on ih financira – tako da promjenom držanja Mihanovića to bi ovdje bio naprosto jedan mali prevrat." Radilo se, naime, o vremenu drugog svjetskog rata, i željeli su odvratiti Mihanovića od Franje Josipa I.

Nagrade

[uredi | uredi kôd]

Bio je lojalan Franji Josipu I., koji ga je čak imenovao barunom s pravom nasljedstva, a bio je odlikovan i od ruskog cara te engleskog i španjolskog kralja.

Zanimljivosti

[uredi | uredi kôd]

Koncem 1920-ih, dao je izgraditi dvadeseterokatnicu u Buenos Airesu, kako bi s njena vrha mogao promatrati svoje brodove kako uplovljavaju u Buenos Aires. Ta zgrada, Torre Bencich, je bila u svoje vrijeme najviša zgrada u Buenos Airesu.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Šutalo, Ilija. Croatians in Australia : pioneers, settlers and their descendants, Chapter 6: Pioneer Seamen and Fishermen, Wakefield Press, Kent Town, South Australia, 2004., ISBN 1-86254-651-7, str. 132.
     »... who was born in Doli on the Peljesac Peninsula, ...«
  2. Diego Abad de Santillán (ur.) Gran enciclopedia argentina: todo lo argentino ordenado alfabeticamente; geografía e historia, toponimias, biografías, ciencias, artes, letras, derecho, economía, industria y comercio, instituciones, flora y fauna, folklore, léxico regional, Svezak 5., Ediar, Buenos Aires, 1963., str. 277.
  3. a b c Perinić 1998, str. 278.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Knjige

[uredi | uredi kôd]
  • Perinić, Ljeposlav. 1998. Hrvati u Argentini. Šakić, Vlado; Jurčević, Josip (ur.). Budućnost iseljene Hrvatske. Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar". Zagreb. str. 277–286

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
  • Mihanović Hrvatska tehnička enciklopedija, portal hrvatske tehničke baštine. LZMK