Nikola Bubalo
| Nikola Bubalo | |
|---|---|
| Puno ime | Nikola Bubalo |
| Rođenje | 25. listopada 1883. Mostar, Ilići |
| Smrt | 16. siječnja 1924. Mostar, Ilići |
| Zanimanje | službenik, knjižničar |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Književne vrste | poezija, putopis |
| Portal o životopisima | |
Nikola Bubalo (Mostar, 25. listopada 1883. – Mostar,16. siječnja 1924.) bio je hrvatski i bosanskohercegovački[1] esperantist, leksikograf, prevoditelj, knjižničar, pjesnik i putopisac.
Osnovnu školu završio je u Mostaru, gdje pohađa šest razreda Velike gimnazije, a višu gimnaziju završio je u Požegi. Školovanje je nastavio na Pravnom fakultetu u Zagrebu, ali studij prekida i stupa u državnu službu u računarskom odjeljenju u Sarajevu. Iz Sarajeva prelazi u Mostar kao službenik u financijskoj direkciji, gdje osim toga obavlja dužnost knjižničara hrvatske javne knjižnice Martić te blagajnika mostarske podružnice HKD Napredak. Bio je član Hrvatske pučke stranke i predsjednik Hrvatskog katoličkog seniorata u Mostaru. Umire u rodnoj kući, teško bolestan, u siječnju 1924. godine, a počiva na groblju Smrčenjaci u Mostaru.
- Za školskog odmora (pseudonim Niko Slavić), Požega 1906.
- Put kroz Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo 1912.
- Međunarodni jezik esperanto. Potpuna gramatika sa vježbenicom, čitankom i rječnikom (suautor D. Maruzzi), Zagreb 1923.
- Esperanto hrvatsko srpski rječnik, Zagreb 1923.