Nikola Bošković
Nikola Bošković (Orahov Do, 1641. ili 1642. – Dubrovnik, 18. rujna 1721.), hrvatski trgovac iz Dubrovačke Republike najpoznatiji kao otac znamenitog astronoma Ruđera.
Rođen je u Orahovom Dolu, malom mjestu nedaleko od Popovog polja. Otac mu se zvao Boško i po tome je dobio prezime.[1] Imao je brata Petra koji je umro 1724.[2] Nikola je došao u Dubrovnik kao dječak kako bi bio šegrt Rada Gleđevića koji ga je zatim otpremio u Novi Pazar učiti od mjesnih trgovaca. Bošković se kasnije vratio u Dubrovnik kao bogat čovjek.[3] Njegova putovanja kroz Rašku je opisao isusovac Riggeputti u djelu Relazione della Provincia della Rassia, koje je poslužilo kao materijal za djelo Illyricum sacrum koje govori o povijesti kršćanstva na Balkanu. Bošković opisuje povijesne i sakralne spomenike, uključujući nekoliko pravoslavnih samostana i kraljevskih palača, a također govori i o otužnom stanju Katoličke crkve u krajevima pod turskom vlašću.[4] Nakon povratka u Dubrovnik ženi Pavicu Betteru, poznatu Dubrovkinju talijanskog podrijetla. Imali su osmero djece, a drugo (Ruđer) će postati najpoznatije.
Oženio se Paulom Bettera koja je umrla 1786. u 103. godini života.[5]
Godine 1715. kupio je za 460 dukata ljetnikovac s velikim vrtom na Ilijinoj glavici.[6] Umro je nakon dugogodišnje nepokretnosti i uz psihičke tegobe.[7]
Hrvatski i srpski povjesničari su u sporu oko podrijetla Boškovića. Godine 1924. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti tvrdi kako su svi Boškovići Srbi te kako je Nikola bio srpski pravoslavni kršćanin koji je prešao na katoličanstvo nakon dolaska u Dubrovnik.[8] Godine 1995. je crnogorski povjesničar Slobodan Šćepanović napisao knjigu O podrijetlu obitelji i korijenima predaka Ruđera Boškovića i u njoj tvrdi kako je Nikola prešao s pravoslavnog kršćanstva na katoličanstvo i kako su Boškovići podrijetlom iz Crne Gore.[3] Godine 2012. srbijanski list Press objavio je članak o srpstvu Nikole Boškovića,[9] pozivajući se na izjavu predsjednika Srbije Borisa Tadića kako je Ruđer Bošković bio Srbin katolik.[10] Hrvatski akademici odbacili su te tvrdnje govoreći kako Tadić mora nešto naučiti, pa i kako je ispod razine komentirati takve tvrdnje.[11]
- ↑ [1] Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti , Knj. 87.-88.; Knj.90.
- ↑ [2] Iz književnosti, Pavle Popović
- ↑ a b (srp.)[3] Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. veljače 2012. (Wayback Machine) Зоран Пејашиновић, РУЂЕР БОШКОВИЋ, Оквир за научну биографију
- ↑ (eng.) [4] Under Eastern Eyes: A Comparative History of East European Travel Writing on Europe, 1550-2000
- ↑ Obradović Mojaš 2023, str. 709.
- ↑ Obradović Mojaš 2023, str. 705.
- ↑ Obradović Mojaš 2023, str. 707.
- ↑ [5] Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Izd. 229.-231.
- ↑ (srp.) www.pressonline.rs Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. travnja 2015. (Wayback Machine), "Kradimo domaće", objavljeno 15. siječnja 2012., pristupljeno 13. siječnja 2013.
- ↑ www.nacional.hr Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. veljače 2012. (Wayback Machine), "Tadić: Ruđer Bošković je bio Srbin katolik", objavljeno 13. siječnja 2012., pristupljeno 13. siječnja 2013.
- ↑ doznajemo.com Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. siječnja 2012. (Wayback Machine), "Hrvati ljuti na Borisa Tadića: Ruđer Bošković nije Srbin", objavljeno 16. siječnja 2012., pristupljeno 13. siječnja 2013.
- Obradović Mojaš, Jelena. 2023. Ivo Vojnović i Ernest Katić o Bambinu Anice Bošković. Crkva u svijetu. Sveučilište u Splitu - Katolički bogoslovni fakultet. Split. 58 (4): 699–729