Naselja i umjetna mumifikacija kulture Chinchorro u regiji Arica i Parinacota
Naselja i umjetna mumifikacija kulture Chinchorro u regiji Arica i Parinacota | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Čile |
Godina uvrštenja | 2021. (44. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | iii, v |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:1634 |
Koordinate | 18°28′55″S 70°19′18″W / 18.48194°S 70.32167°W |
Chinchorro mumije su mumificirani ostaci osoba iz chinchorrske kulture, u sjevernom Čileu. Najstariji su primjeri umjetno mumificiranih ljudskih ostataka, a pokopani su do dvije tisuće godina prije egipatskih mumija. Najstarija mumija koja je pronađena u Egiptu datirala se u otprilike 3000. godinu prije Krista,[1] dok najstarija modificirana mumija chinchorrske kulture potječe iz oko 5050. godine prije Krista.
Najstariji prirodno mumificirani ostatak pronađen je u pustinji Atacama, a datira u otprilike 7020. godinu prije Krista.[2]
Analiza smetišta i kemijskog sastava kosti ukazuje na to da je 90 % naroda Chinchorro jela morske plodove i ribu. Postojale su mnoge prapovijesne kulture ribara u sušnim riječnim dolinama Anda, ali narod Chinchorro je jedinstven zbog svojih mumificiranih ostataka pokojnika.
Naselja kulture Chinchorro i proces umjetne mumifikacije u Arici i Parinacoti postali su 2021. godine dio UNESCO-ove svjetske baštine.[3]
Dok su se mnoge kulture diljem svijeta nastojale usredotočiti na očuvanje elite, tradicija Chinchorra izvodila je mumifikaciju na svim članovima svog društva, čineći ih arheološki značajnim. Odluka o egalitarnom očuvanju dokazana je mumificiranjem relativno manje produktivnih članova društva (starije osobe, djeca, dojenčad i pobačeni fetusi).[4][5]
Ukupno 29 % poznatih chinchorrskih mumija mumificirano je prirodnim putem. Najranija mumija datira u 7020. godinu prije Krista.[6]
Vjeruje se da su se umjetne mumije Chinchorra prvi put pojavile oko 5000. godine prije Krista i dosegle vrhunac učestalosti oko 3000. godine prije Krista. Chinchorrske mumije često su se detaljno pripremale uklanjanjem unutarnjih organa i zamjenom istih biljnim vlaknima ili životinjskom dlakom. U nekim slučajevima, balzamičar bi uklonio kožu i meso s mrtvog tijela i zamijenio ih glinom. Radiokarbonsko datiranje otkriva da je najstarija otkrivena antropogeno modificirana chinchorrska mumija bilo dijete s nalazišta u dolini Camarones, oko 97 km južno od Arice u Čileu, koja potječe iz oko 5050. godine prije Krista. Mumije su se nastavile stvarati sve do oko 1800. godine prije Krista, što ih je učinilo suvremenima s kulturom Las Vegasa i kulturom Valdivije u Ekvadoru te civilizacijom Norte Chico u Peruu.
Od 1914. godine, kada je Max Uhle započeo svoj rad u Arici, arheolozi su pronašli približno 282 mumije.[2] Na nalazištu Morro-I, u podnožju Morro de Arica, otkriveno je 96 tijela na nestratificiranom (tj. onom koji nema vidljivih slojeva stratigrafije koji ometaju tehnike datiranja) pijesku padine brda. Pronađeno je pedeset i četiri odrasle osobe: 27 žena, 20 muškaraca i 7 neodređenog spola. Pronađeno je i 42 djece: 7 ženske, 12 muške, 23 neodređenih.[5] Ova količina ostataka sugerira da Chinchorro nije favorizirao mumificiranje jednog spola nad drugim.
Mumije su možda služile kao sredstvo za pomoć duši u preživljavanju i za sprječavanje tijela od plašenja živih osoba.[7] Uobičajenije prihvaćena teorija je da je postojao svojevrsni kult predaka,[8] budući da postoje dokazi o tome kako su tijela putovala sa skupinama ljudi i bivala postavljena na počasne položaje tijekom velikih rituala te da je došlo do kašnjenja u samom konačnom ukopu.[9] Također, tijela (koja su se uvijek nalazila u ispruženom položaju) bila su pomno ukrašena i obojena (čak i kasnije prebojana), a smatra se da su ojačana i ukrućena kako bi se mogla nositi na steljama od trske i uslijed toga izložiti.[4] No, budući da je kultura bila predkeramička, ali i pomalo nomadska, donekle je teško prema arheološkim podatcima odrediti razloge iz kojih su Chinchorro imali potrebu mumificirati mrtve.
Bernardo Arriaza je čileanski fizički antropolog koji je uvelike pridonijeo saznanjima o mumijama Chinchorra. Počevši od 1984. godine objavio je brojna istraživanja na tu temu. Godine 1994. Arriaza je osmislio klasifikaciju chinchorrskih mumija koja se i danas koristi.[10]
- ↑ Wooden coffin yields oldest Egyptian mummy. The News In science. 2003. Pristupljeno 10. siječnja 2011.
- ↑ a b Arriaza, Bernardo T. Beyond Death: The Chinchorro Mummies of Ancient Chile. Washington: Smithsonian Institution, 1995. Print.
- ↑ UNESCO (2021). Settlement and Artificial Mummification of the Chinchorro Culture in the Arica and Parinacota Region. Retrieved 2021-07-29.
- ↑ a b Wise, Karen. "Chinchorro Mummies." Written in Bones: How Human Remains Unlock the Secrets of the Dead. Toronto: Firefly, 2003. 166-70. Print.
- ↑ a b Rivera, Mario A. "The Preceramic Chinchorro Mummy Complex of Northern Chile: Context, Style and Purpose." Tombs for the Living: Andean Mortuary Practices. Washington, D.C.: Dumbarton Oaks Research Library and Collection, 1991. 43-77. Print.
- ↑ Arthur C. Aufderheide, The Scientific Study of Mummies. Cambridge University Press, 2003 ISBN 0521818265 p.142
- ↑ The Chinchorro Mummies; Interview with Bernardo Arriaza. Artlives. 2007. Pristupljeno 25. listopada 2007.
- ↑ Guillén, S. E. "Mummies, Cults, and Ancestors: The Chinchorro Mummies of the South Central Andes." Interacting with the Dead: Perspectives on Mortuary Archaeology for the New Millennium. Gainesville: University of Florida, 2005. 142-49. Print.
- ↑ Moseley, Michael Edward. The Incas and Their Ancestors: The Archaeology of Peru. London: Thames & Hudson, 2001. Print.
- ↑ Tipología de las Momias Chinchorro y evolución de las prácticas de momificación (PDF). Chungara. 24 (1). 1994
- Arthur C. Aufderheide, Znanstveno proučavanje mumija. Cambridge University Press, 2003ISBN 0521818265 str. 142
- Bernardo Arriaza, Chinchorro mumije Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. kolovoza 2012. (Wayback Machine) nationalgeographic.com 1995
|