Narodna banka Jugoslavije
Ovaj članak predložen je za brisanje. Naveden je sljedeći razlog za brisanje: članak izgenerirao ChatGPT Rasprava o brisanju dostupna je ovdje. |
Narodna banka Jugoslavije (NBJ) bila je središnja banka bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Imala je ključnu ulogu u upravljanju monetarnom i financijskom politikom države.[1]
Osnovana je 1946. godine, nakon završetka Drugog svjetskog rata, s ciljem upravljanja ekonomijom tadašnje nove socijalističke države. Banka je bila zadužena za:
- Emisiju jugoslavenskog dinara – nacionalne valute.
- Monetarnu politiku – kontrolu inflacije i osiguranje stabilnosti cijena.
- Upravljanje deviznim rezervama – kontrolu trgovine i deviznog poslovanja.
- Kreditiranje poduzeća u državnom vlasništvu.
Narodna banka Jugoslavije bila je centralizirana institucija s regionalnim podružnicama u glavnim republikama Jugoslavije, uključujući:
- Zagreb (za Hrvatsku),
- Beograd (sjedište banke i za Srbiju),
- Ljubljana (za Sloveniju),
- Sarajevo (za Bosnu i Hercegovinu),
- Skoplje (za Makedoniju).
Valuta kojom je upravljala NBJ bio je jugoslavenski dinar, koji je prolazio kroz razne faze, uključujući hiperinflaciju tijekom 1980-ih i 1990-ih.
Jedan od najpoznatijih perioda u povijesti Narodne banke Jugoslavije bila je hiperinflacija koja se dogodila tijekom raspada Jugoslavije. Hiperinflacija je uzrokovana ekonomskom krizom, sankcijama UN-a i neodrživom ekonomskom politikom.
Nakon raspada SFRJ početkom 1990-ih, Narodna banka Jugoslavije nastavila je djelovati kao središnja banka Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), koju su činile Srbija i Crna Gora. Međutim, funkcija banke značajno se promijenila, a 2003. godine banka je restrukturirana u Narodnu banku Srbije.
Narodna banka Jugoslavije bila je ključni stup jugoslavenske ekonomije tijekom svoje povijesti, upravljajući financijskim tokovima u jednoj od najvećih socijalističkih država Europe.