Napuljska katedrala

Katedrala Uznesenja Marijina; tal. Cattedrale di Santa Maria Assunta
	Pogled prema oltaru i apsidi
Lokacija	Napulj
Država	Italija
Koordinate	40°51′09″N 14°15′34.6″E / 40.85250°N 14.259611°E
Religija	Rimokatoličanstvo
Patron	Marija
Arhitektonski stil	gotika, renesansa, barok, neogotika
	Napuljska katedrala Napuljska katedrala na zemljovidu povijesnog središta Napulja

Napuljska katedrala (tal. Duomo di Napoli, nap.: Viscuvato 'e Napule) odnosno Katedrala Uznesenja Marijina (tal. Cattedrale di Santa Maria Assunta), rimokatolička je katedrala, glavna crkva Napulja, južna Italija, i stolno mjesto napuljskog nadbiskupa. Nadaleko je poznata kao Katedrala Svetog Januarija (tal. Cattedrale di San Gennaro) u čast sveca zaštitnika grada.

Povijest

Današnja katedrala u anžuvinskom gotičkom stilu (tal. Gotico Angioiano) naručio je kralj Karlo I. Anžuvinski. Izgradnja je nastavljena tijekom vladavine njegova nasljednika Karla II. (1285. – 1309.) i dovršena je početkom 14. stoljeća pod Robertom Anžuvinskim. Sagrađena je na temeljima dviju paleokršćanskih bazilika čiji se tragovi i danas jasno vide. Ispod zgrade iskopavanja su otkrila grčke i rimske artefakte.

Nadbiskupska palača naslanja se na katedralu.

Interijer i umjetnine

Katedrala daje pristup arheološkim ostacima u kripti susjedne izvorne paleokršćanske crkve Santa Restituta gdje se nalazi grčki zid koji pripada Apolonovu hramu, u opus reticulatum. Pod apsidom se vidi peristil kasnocarskog domusa; također dionica rimskog akvadukta nakon osnutka grada i dionica grčke ceste na nagnutoj ravnini.

Još jedna atrakcija u unutrašnjosti je Kraljevska kapela blaga svetog Januarija, s freskama Domenichina i Giovannija Lanfranca, oltarima Domenichina, Massima Stanzionea i Jusepea Ribere, bogatim glavnim oltarom Francesca Solimena, brončanom ogradom Cosima Fanzaga i drugim umjetnička djela, uključujući relikvijar francuskih majstora iz 14. stoljeća.

Ostala umjetnička djela uključuju Uznesenje Pietra Perugina, platna Luce Giordana i paleokršćanski baptisterij s mozaicima iz 4. stoljeća. Glavna kapela je restauracija iz 18. stoljeća, s baroknim reljefom Pietra Braccija. Kapela Minutolo, koja se spominje u Boccacciovom Decameronu, ima freske iz 14. stoljeća.

Kriptu je izradio Lombardinac Tommaso Malvito. Pročelje je preradio Enrico Alvino u kasnom 19. stoljeću, ali zadržava portal iz 15. stoljeća, uključujući neke skulpture Tina da Camaina.

Čudo krvi

U crkvi se nalazi bočica s krvlju svetoga Januarija koja se iznosi tri puta godišnje, prve subote u svibnju, 19. rujna i 16. prosinca, kada se osušena krv obično otapa. Ako se krv ne ukapi, onda legenda kaže da će katastrofa zadesiti Napulj.

Nedavna hipoteza Garlaschellija, Ramaccinija i Della Sala je da bočica sadrži tiksotropni gel,^[1]^[2] ovo su također objasnilli u epizodi Blood Miracle serije Riddles of the Dead na National Geographic Channelu.^[3] U takvoj tvari viskoznost se povećava ako se ne miješa, a smanjuje ako se miješa ili pomiče. Istraživači su posebno predložili suspenziju hidratiziranog željeznog oksida, FeO(OH), koja reproducira boju i ponašanje 'krvi' u ampuli.^[4] Suspenzija se može pripremiti od jednostavnih kemikalija koje su bile lako dostupne lokalno od davnina.^[5] Dana 21. ožujka 2015. činilo se da se krv u bočici razrijedila tijekom posjeta pape Franje. To je uzeto kao znak svečeve naklonosti pape. Krv se nije razrijedila kada je papa Benedikt XVI. posjetio 2007.

Ukopi

U katedrali su ukopani:

Izvori

↑ Garlaschelli, L.; Ramaccini, F.; Della Sala, S. 1994. The Blood of St. Januarius. Chemistry in Britain. 30 (2): 123. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. travnja 2017. Pristupljeno 28. srpnja 2009.
↑ Christopher, Kevin. 22. rujna 2000. The Miracle Blood of Saint Januarius. Committee for Skeptical Inquiry. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. veljače 2007. Pristupljeno 2. ožujka 2007.;
↑ National Geographic Channel – Riddles of the Dead – Blood Miracle
↑ Garlaschelli, Luigi. Lipanj 2002. Sangue prodigioso (PDF). RICHMAC Magazine (talijanski). 84: 67–70. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 12. siječnja 2011. Pristupljeno 5. siječnja 2021.
↑ Owen, Richard. 20. rujna 2005. Naples blood boils at miracle's 'debunking'. The Times. Times Newspapers Ltd. London. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2007. Pristupljeno 2. ožujka 2007.

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Napuljska katedrala

[cicap-1] Garlaschelli, L.; Ramaccini, F.; Della Sala, S. 1994. The Blood of St. Januarius. Chemistry in Britain. 30 (2): 123. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. travnja 2017. Pristupljeno 28. srpnja 2009.

[csi-2] Christopher, Kevin. 22. rujna 2000. The Miracle Blood of Saint Januarius. Committee for Skeptical Inquiry. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. veljače 2007. Pristupljeno 2. ožujka 2007.;

[3] National Geographic Channel – Riddles of the Dead – Blood Miracle

[4] Garlaschelli, Luigi. Lipanj 2002. Sangue prodigioso (PDF). RICHMAC Magazine (talijanski). 84: 67–70. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 12. siječnja 2011. Pristupljeno 5. siječnja 2021.

[times-5] Owen, Richard. 20. rujna 2005. Naples blood boils at miracle's 'debunking'. The Times. Times Newspapers Ltd. London. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. ožujka 2007. Pristupljeno 2. ožujka 2007.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]