Nacrt:Ivan Čanić Baja
 Ovo je nacrt članka koji svatko može uređivati. Članak u glavnom imenskom prostoru mora zadovoljavati kriterije, imati nepristrano gledište i navedene izvore. Sav sadržaj mora poštovati smjernicu o životopisima živih osoba, biti provjerljiv, enciklopedijske prirode i slobodnih autorskih prava. Članak mora biti pisan hrvatskim jezikom, wikipedijskim stilom i mora sadržavati wikipoveznice i kategorije. Nakon što su svi preduvjeti zadovoljeni i članak je sadržajno dovršen, postavite zahtjev za premještanje stranice u glavni imenski prostor. Zadnja izmjena: Hijerovit (razgovor | doprinosi) prije 44 dana. (osvježi) |
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
 |
Ovaj je članak potrebno napisati enciklopedijskim stilom. (Rasprava)Enciklopedijski članci pišu se sažeto, nekićenim i neutralnim jezikom. |
 |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu.Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
 |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava)Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
| Ivan Čanić - Baja | |
|---|---|
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 8. kolovoz 1955. |
| Mjesto rođenja | Gospić |
| Datum smrti | 4. kolovoz 1995. |
| Mjesto smrti | Vujatovo brdo |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Puno ime | Ivan Čanić |
| Nadimak | Baja |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Čin | Stožerni brigadir posmrtno |
| Ratovi | Domovinski rat |
| Važnije bitke | Operacija Medački džep, Operacija Maslenica, Operacija Oluja |
| Vojska | Hrvatska vojska |
| Rod vojske | Pješaštvo |
| Zapovijedao | 1 Bojna 118. brigada HV |
| Odlikovanja | -  Red hrvatskog trolista
- - - posmrtno - čin stožernog brigadira |
.jpg){kind=small}
Ivan Čanić Baja rodio se 8. kolovoza 1955. godine u Gospiću, kao drugo od troje djece majke Katice i oca Ivana.
Osnovnu školu pohađao je u osnovnoj školi "Nada Dimić" u Gospiću koju je završio sa odličnim uspjehom. Po završetku osnovne škole odlazi u Zagreb gdje završava srednju elektrotehničku školu u Klajićevoj.
Na odsluženje vojnog roka u Klani kod Rijeke odlazi 1974. godine.
Nakon povratka s vojnog roka zapošljava se u "Dalekovodu" Zagreb gdje obnaša dužnost poslovođe te pretežito radi po terenima diljem Hrvatske na izgradnjama i održavanjima dalekovoda. U međuvremenu oženio se sa Anom Lešković rođenom u Gornjoj Stubici sa kojom ima troje djece Nikolinu, Hrvoja i Ivana. Iako je bio primjeren radnik i imao malodobnu djecu preko svoje firme "Dalekovoda" nije mogao riješiti svoje stambeno pitanje pa zbog podstanarstva u Zagrebu odlučuje da napusti "Dalekovod" i vraća se u Gospić gdje se nastanjuje kod svojih roditelja.
Zapošljava se u UP "Jadran" kao kućni majstor. Zbog loših primanja napušta UP "Jadran" i zapošljava se u servisu kućanskih aparata "Gorenje", a poslije toga i u "Elektroprijenosu" iz Opatije kao poslovođa grupe za održavanje dalekovoda sa sjedištem na Ličkom Osiku. Početkom 1990. godine, uvidjevši kako se razvija politika iz Beograda nije želio biti pasivni promatrač događaja u Hrvatskoj te postaje jedan od osnivača HDZ-a u općini Gospić i postaje član općinskog odbora HDZ-a i predsjednik ogranka HDZ-a u Kaniži.
Daljnjim razvojem događaja i zahuktavanjem "Balvan revolucije", masakriranjem Hrvata u selu Lovinac, pristupa u redove pričuvne policije PU Gospić koja je bila jedina naoružana formacija na području Gospića i Like. Zaoštravanje situacije u Gospiću kao i ubojstvo Hrvata na četničkim barikadama u samom gradu 28. kolovoza 1991. godine pokreću se ratne operacije od strane JA, četnika iz istočnog dijela grada kao i dobrovoljaca iz Srbije, sa ciljem osvajanja čitavog Gospića kao i prekid Jadranske magistrale kod Karlobaga. Sa šačicom dragovoljaca naoružanih lovačkim oružjem i policijom uspjevaju obraniti grad od pada u četničke ruke.
Oslobađanjem pet vojarni u gradu i zarobljavanjem naoružanja ustrojavaju se prve vojne formacije u kojima je postao zapovjednik 33. satnije 118. brigade kojom u to vrijeme zapovjeda Mirko Norac - Kevo. U 118. brigadi obnašao je i dužnost zapovjednika 1. bojne. Razvijanjem OS RH stekli su se uvjeti za formiranjem profesionalne postrojbe na području Like te se formira 9. GBR u kojoj je Ivan Čanić - Baja obnašao dužnost zapovjednika 1. bojne.
Krajem 1992. godine ukazala se potreba za stručnim obrazovanjem pa odlazi u Hrvatsko vojno učilište "Petar Zrinski" i osposobljava se za časnika pješaštva - zapovjednika bojne. Početkom 1993. godine, točnije 22. siječnja 1993. godine početkom operacije "Maslenica" sa svojom bojnom odlazi na područje Starigrada te sa svojom postrojbom sudjeluje u oslobađanju Rovanjske, Jasenica, Masleničkog ždrila do Obrovca te formiranju obrambenih linija, crte bojišnice prema prijevoju Mali Alan.
Na dužnost zapovjednika 1/9.gbr ostaje do 22. kolovoza 1994. godine. U tom razdoblju, točnije 09. rujna 1993. godine sa svojom postrojbom sudjeluje u operaciji "Medački džep" kojom je grad Gospić oslobođen od svakodnevnih provokacija i granatiranja te je crta bojišnice pomaknuta iz predgrađa grada na 15 - 20 km prema Gračacu.
Važno je napomenuti da 1/9.gbr u toj operaciji nije imala gubitaka zahvaljujući znalačkom vođenju njihovog zapovjednika Ivana Čanića - Baje.
Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana 22. kolovoza 1994. godine imenovan je za Zapovjednika 118. domobranske pukovnije u ZP Gospić. Poradi isticanja u radu i pokazanoj želji za stjecanjem vojnih znanja Zapovjednik ZP Gospić general - bojnik Mirko Norac upućuje ga na školovanje u Zapovjedno stožernu školu "Blago Zadro" u HVU.
Međutim, odlazak u školu odgađa mu operacija "Oluja". Zadatak njegove pukovnije je bio oslobađanje predgrađa Ličkog Osika i komunikacije Lički Osik - Korenica do prijevoja Ljubovo. U borbi za četničke rovove i bunkere pogiba 4. kolovoza 1995. na četničkim položajima k 683. Vujatovo brdo gdje ga je pokosio četnički rafal.
Svojom funkcijom zapovjednika pukovnije bio je najviše pozicionirani časnik kojeg je Hrvatska izgubila u Oluji.
Tijekom neumorne borbe za našu domovinu dobio je niz visokih priznanja:
- Gradski odbor HDZ-a - Gospić dodjeljuje mu priznanje za doprinos pri stvaranju i razvoju HDZ-a na području bivše općine Gospić,
- 21. svibnja 1994. godine - odlukom predsjednika RH dr. Franje Tuđmana primio je spomenicu domovinskog rata 1990. - 1992.,
- 30. rujna 1994. godine - Hrvatska vojska Zapovjedništvo zbornog područja Gospić - zapovjednik Mirko Norac dodjeljuje mu povodom treće obljetnice Zbornog područja Gospić pohvalu za doprinos u obrani Republike Hrvatske,
- 28. svibnja 1995. godine - odlukom predsjednika RH dr. Franje Tuđmana odlikovan je "Redom hrvatskog trolista",
- 22. srpnja 1995. godine - Gradsko vijeće Grada Gospića dodjeljuje "Priznanje grada Gospića" zbornom području Gospić - 118. domobranskoj pukovniji za doprinos u obrani i obnovi grada Gospića,
- 26. rujna 1995. godine - odlukom predsjednika RH dr. Franje Tuđmana posmrtno je odlikovan "Redom kneza Domagoja s ogrlicom",
- 26. rujna 1995. godine - odlukom predsjednika RH dr. Franje Tuđmana posmrtno je odlikovan medaljom “Oluja”,
- 1. studenoga 1996. godine - povodom 4. obljetnice 9. gardijske brigade zapovjednik brigadir Zvonko Brajković dodjeljuje "Zlatnu plaketu" 9. gardijske brigade obitelji brigadira Ivana Čanića - Baje, -
3. prosinca 1996. godine - njemu u čast predsjednik RH dr. Frano Tuđman dodjeljuje "Red Zrinskog i Frankopana s pozlaćenim pleterom" obitelji Čanić,
- 20. ožujka 1997. godine - izvod iz odluke predsjednika dr. Franje Tuđmana o dodjeli počasnog čina - posmrtno - čin stožernog brigadira,
- 17. lipnja 1999. godine - Hrvatska demokratska zajednica posmrtno u prigodi svoje desete obljetnice dodjeljuje plaketu za prijekorno promicanje i dosljednu provedbu programa Hrvatske demokratske zajednice u uspostavi i obrani suverene i demokratske Države Hrvatske,
- 22. srpnja 1999. godine - Gradsko vijeće Grada Gospića povodom Dana Grada Gospića posmrtno dodjeljuje nagradu Grada Gospića za osobit doprinos u organiziranju i vođenju obrane Grada Gospića,
- 10. travnja 2000. godine - Ministarstvo obrane, Glavni stožer OSRH, Zapovjedništvo III. ZP OSRH posmrtno dodjeljuje nagradu - samokres "PHP" br. 11399 – Zapovjednik stožerni brigadir mr. sc. Mirko Šundov,
- 29. srpnja 2015. godine – Odlukom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar - Kitarović odlikovan je posmrtno “Redom bana Jelačića”
- 22. srpnja 2022. godine - Gradsko vijeće Grada Gospića povodom Dana Grada Gospića posmrtno dodjeljuje nagradu Grada Gospića za životno djelo za osvjedočenu hrabrost i junaštvo u Domovinskom ratu, te izniman doprinos u obrani neovisnosti i suvereniteta Republike Hrvatske.