Prijeđi na sadržaj

Nacrt:Goran Čavajda

Izvor: Wikipedija
Goran Čavajda
Rođenje16. siječanj 1962
MjestoBeograd
Smrt16. veljače 1997
Žanrovinovi val, rock

Goran Čavajda Čavke (Beograd, 16. siječnja 1962 - Tasmanija, 16. veljače 1997[1]) bio je jugoslavenski i srpski bubnjar i pjevač, član sastava Električni orgazam, Babe i jedna od figura beogradskog Novog vala.

Životopis i karijera

[uredi | uredi kôd]

Glazbenu karijeru započeo je kao bubnjar u grupi Butik, a od 1980. godine na poziv Srđana Gojkovića Gileta, koji mu je kasnije postao vjenčani kum, postaje član Električnog orgazma. 1981. godine odlazi u vojsku, a nakon povratka nastavlja s radom u bendu Električni orgazam, gdje ostaje do 1994. godine. godine. [2]

U pauzi od sviranja Električnog orgazma, zajedno s pjevačem i gitaristom Žikom Milenkovićem (Bajaga i instruktori) i gitaristom Zoranom Ilićem Ilketom (Riblja čorba) 1992. godine osniva sastav Babe s kojim nastupa 1993. godine. objavio je album Slike iz života jednog idiota. Čavajda je bio i dio supergrupe Rimtutituki. [3][4]

Osim glazbene karijere, okušao se i na filmu, prvi put 1986. godine, gdje je ostvario ulogu u studentskom filmu Ko se boji šibicara još, a iste godine i ulogom Tučka u filmu Milana Živkovića. film Crna Marija. Kao Avram glumio je u rock opereti Kreatori i kreature iz 1988. godine. [5] Glumio je i u televizijskim filmovima Telefonomanija i Šumanović — komedija umetnika iz 1987., a nakon toga i uloga u omnibusu Kako je propao rokenrol iz 1989. godine. [6] Glumio je ulogu pjevača u filmu Crni bombarder iz 1992. godine. [7] U filmu Geto — tajni život grada Ivana Markova bio je glavni junak-pripovjedač koji je kroz priču o osobnoj emotivnoj prošlosti progovorio i o razdoblju života u Beogradu između 1991. i 1995. navodeći kako je ustoličen duh palanke u to vrijeme razorenog urbanog Beograda.[8][9] Godine 1995. glumio je i u predstavi Bitef teatra Zvezdana prašina, zajedno s Milenom Dravić, Draganom Zarićem, Anom Sofrenović, Sonjom Vukićević, Bojanom Dimitrijevićem i Nikolom Đuričkom. [10]

Posljednje godine života proveo je u Australiji, a umro je 16. veljače 1997. godine u Tasmaniji kao posljedica virusa HIV-a. [2][11]

Naslijeđe

[uredi | uredi kôd]

U rujnu 1997. izdavačka kuća Sound Of Islands posthumno je objavila Čavajdin solo album. [12] [13] Pjesme na albumu sadrže improvizacije, techno zvuk i standardne rock forme. [12]

U 2012. godini održana je izložba fotografija Gorana Čavajde, kada je pokrenuta inicijativa da se on dobije propusnicu. [14] Komisija za spomenike, nazive trgova i ulica grada Beograda prihvatila je inicijativu i prolaz od Trga Nikole Pašića (kod blagajne Doma sindikata) do Nušićeve ulice nazvan je Čavketov prolaz, na mjestu gde se nalazi Ulična galerija. [2] [15] [16]

Čavke je bio neka vrsta dobrog duha „Električnog Orgazma“, bio je super tip, sigurno najkomunikativniji od svih nas. Kad bismo svirali na grupnim svirkama uvek bi Čavke bio taj koji bi pravio prve kontakte sa bendovima koje nismo poznavali dotad. On bi se upoznavao sa njima, on bi bio taj neki „ministar za komunikaciju i upoznavanje sa drugim ljudima“, bio je žešće zabavan, i duhovit, uvek sklon zezanju i u nekim teškim trenucima je dizao atmosferu u bendu.

Srđan Gojković[17]

Diskografija

[uredi | uredi kôd]

Solo albumi

[uredi | uredi kôd]
  • Regression (1997.)

Gostovanje na albumima i kompilacijama

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. PRED SMRT JE IMAO VELIKE FINANSIJSKE PROBLEME Srpski poznati glumac imao je 35 godina kada je njegov život tragično ugašen. Blic.rs (srpski). 16. veljače 2020. Pristupljeno 25. srpnja 2023.
  2. a b c На данашњи дан преминуо Горан Чавајда Чавке. objektivmedia.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. ožujka 2019.
  3. Supergrupe kao pop-rok reprezentacije. draganlekovic.me. 28. siječnja 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. ožujka 2019.
  4. Nakon 24 godine konačno objavljena snimka – EKV, Električni Orgazam i Partibrejkersi združeni protiv rata - ravnododna. 14. ožujka 2016. Pristupljeno 25. srpnja 2023.
  5. Trezor: Rok-opereta "Kreatori i kreature" iz 1988. Radio-televizija Srbije. 30. travnja 2018.
  6. IGRA ROKENROL CELA JUGOSLAVIJA: Muzičari koji su igrali u domaćim filmovima. nadlanu.com. 26. studenoga 2015.
  7. Čovek koji se nije predstavljao. xxzmagazin.com. 3. ožujka 2017.
  8. GETO - TAJNI ŽIVOT GRADA: Na kraju ćete moći samo skinuti kapu i duboko se nakloniti Goranu Čavajdi Čavketu. lupiga.com. 24. rujna 2013.
  9. Headliner.rs. 16. veljače 2020. Kako je Čavke pobedio Weltschmerz... Bio je ritam, svetlo i ključ u duhovno opustošenom Beogradu. Headliner (srpski). Pristupljeno 25. srpnja 2023.
  10. Zigi, zvezdana prašina: Premijera do kraja godine. pressek.rs. 10. rujna 2016.
  11. Čavke iz ‘Električnog Orgazma’ pred kraj života postao je budist, umro je u Tasmaniji. Nacional. 16. veljače 2021.
  12. a b Električni orgazam. elektricniorgazam.com. Pristupljeno 31. ožujka 2019.
  13. Goran Čavajda Čavke (16. januar 1962 - 16. februar 1997.). mulj.net. 17. siječnja 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. rujna 2020. Pristupljeno 9. travnja 2020.
  14. GORAN ČAVAJDA ČAVKE. ulicnagalerija.rs. 5. lipnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. ožujka 2019.
  15. NEKADA ZAPUŠTENI PROLAZ, A SADA CENTAR KULTURE Ulična galerija slavi svoj peti rođendan!. starogradski.com. 3. svibnja 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. studenoga 2020. Pristupljeno 14. lipnja 2023.
  16. Aminovan Čavketov pasaž. seecult.org. 28. siječnja 2013.
  17. “Bio je ritam, svetlo i ključ” – Goran Čavajda Čavke. Балканрок. 16. siječnja 2020.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]