Nacionalni park Canaima

Nacionalni park Canaima
	Svjetska baština – UNESCO
Država	Venezuela
Godina uvrštenja	1994. (18. zasjedanje)
Vrsta	Prirodno dobro
Mjerilo	vii, viii, ix, x
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:701
Koordinate	5°20′0″N 61°30′0″W / 5.33333°N 61.50000°W
	Nacionalni park Canaima class=notpageimage\| Lokacija NP Canaime u Venezueli

Nacionalni park Canaima (šp.: Parque Nacional Canaima)) je nacionalni park na jugoistoku Venezuele koji se proteže na 30.000 km² u saveznoj državi Bolivar, što ga čini drugim po veličini u državi (poslije NP Parima-Tapirapecó) i šestim nacionalnim parkom po veličini u svijetu (otprilike veličine Belgije). Park pokriva gotovo cijelu visoravan Gran Sabana, od rijeke Río Carrao i gorja Lema na sjeveru, te desne obale rijeke Caroni na zapadu do granica s Gvajanom i Brazilom na istoku. Gotovo 65% reljefa ovog područja prekrivaju blokovi prekambrijskog kvarcnog pješčenjaka koji imaju strme litice i gotovo potpuno ravne vrhove. Ove stijene, poznate kao tepui (pemonski za "kuća bogova"), potječu iz vremena kada su Južna Amerika i Afrika bile jedan superkontinent. Po svom sastavu tepui su najsličniji stijenama NP Monument Valley (Arizona), ali su dramatičniji, te bogatiji vegetacijom i životinjama. Najviši tepui u parku je tepui Roraima, česta meta alpinista, dok je najslavniji Auyán-tepui (slika desno) jer se s njega obaraju najviši slapovi na svijetu visine 1.002 m, Angelovi slapovi.

Nacionalni park Canaima je osnovan 12. lipnja 1962., a proširen je do današnjih razmjera 1975. godine. God. 1994., je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Amerikama kako bi se zaštitile njegova bioraznolikost s velikim brojem endema, ali i geološka jedinstvenost.^[1]

U parku posljednjih 10.000 godina obitava nekoliko indijanskih plemena, što potvrđuju dva arheološka lokaliteta stara oko 9.000 godina. Najbrojniji su Pemon indijanci koji su duhovno povezani s tepuima i smatraju ih za domove Mawari duhova. Pemoni su također organizirali i nekoliko kampova za posjetitelje koje uglavnom posjećuju turisti iz inozemstva. Park je uglavnom nedostupan s tek pokojim putem koji ga povezuje s nekim gradovima, najbliži grad je 600 km sjeverno od parka. Promet se uglavnom obavlja zrakoplovima na pistama koje su ustanovili različiti misionari kapucini, ili pješice i kanuima.

Flora i fauna

U Nacionalnom parku obitava više od 300 endemskih vrsta biljaka koje se mogu naći samo na visoravni Gran Sabana, kao što su: Achnopogon, Chimantaea, Quelchia, i dr. Od mnogobrojnih vrsta insekata prisutni su endemi rodova: Bromelia, Drosera, Heliamphora i Utricularia.

Fauna je iznimno raznolika, ali ne obilna. Tu obitava 118 vrsta sisavaca, 550 vrsta ptica, 72 vrsta gmazova i 55 vrsta vodozemaca. Zabilježeno je tek 6 vrsta velikih sisavaca: divovska vidra, divovski mravojed (Myrmecophaga tridactyla), divovski pasanac (Priodontes maximus), oncila (Leopardus tigrinus), margaj (Leopardus wiedii) i šumski pas (Speothos venaticus); a od endema glodavac Podoxymys roraimae. Od ptica tu obitava 30 endemskih vrsta kao što su: kolibrići, harpija, tukani (Ramphastidae), crvenoramena ara (Diopsittaca nobilis), i dr.