Nacionalni park Božićni otok
| Nacionalni park Božićni otok Christmas Island National Park | |
|---|---|
.jpg) Plaža Dolly Beach na Božićnom otoku
| |
| Koordinate: 10°25′S 105°40′E / 10.417°S 105.667°E | |
| Država | |
| Površina | 85 |
| Najbliži grad | Flying Fish Cove |
| Utemeljen | 1980. |
| Službena stranica | https://parksaustralia.gov.au/christmas/ |
  Božićni otok Nacionalni park Božićni otok na zemljovidu Indijskog oceana | |
Nacionalni park Božićni otok (eng. Christmas Island National Park) je nacionalni park koji zauzima veći dio Božićnog otoka, australskog teritorija u Indijskom oceanu jugozapadno od Indonezije.[1] Park je dom mnogim vrstama životinjskog i biljnog svijeta, uključujući crvenog raka Božićnog otoka, tijekom čije se godišnje migracije oko 100 milijun rakova kreće u more da se mrijeste. Božićni otok jedino je mjesto za gniježđenje ugrožene Crnokrile blune i kritično ugroženog bjelotrbog brzana (Fregata andrewsi), a širok raspon drugih endemskih vrsta čini otok od velikog interesa za znanstvenu zajednicu.[2]
Ranih 1970-ih izražena je zabrinutost zbog utjecaja iskopavanja fosfata na floru i faunu Božićnog otoka. Poseban fokus bio je na staništu crnokrile blune (Papasula abbotti),[2] kojoj prijeti izumiranje. Godine 1974. vladin odbor ispitao je utjecaj rudarstva i drugih komercijalnih aktivnosti na okoliš i dao savjet o mjerama za zaštitu otoka.[2] Preporuka odbora da se područje otoka izdvoji za očuvanje provedena je nizom mjera koje su kulminirale uspostavom Nacionalnog parka Božićni otok 21. veljače 1980. prema odredbama Zakona o nacionalnim parkovima i zaštiti divljih životinja iz 1975. godine.[2]
Park je u početku pokrivao jugozapadni kut otoka, a 1986. i 1989. je proširen na prašume na otoku.[3] Danas park pokriva oko 85 km2, odnosno 63% otoka.[1]
Božićni otok sastoji se od uzdignute vapnenačke kape koja je metamorfizirana iz koraljnih grebena koji prekrivaju stariju vulkansku andezitnu podlogu.[4] Podmorska planina ispod grebena nalazi se oko 500 km jugozapadno od Indonezije, a izolacija zonom ponora dovela je do endemizma među morskim ekosustavim. Granice parka protežu se 50 m iza linije oseke.[5] Otprilike 46 km od ukupnih 73 km obale otoka je unutar granica parka.[4]
Mnogi dijelovi obale obilježeni su kamenim platformama, koje su ispunjene zapljuskivanjem valova stvarajući kamene bazene. Morske litice, mjestimice visoke do 60 m, strmo se uzdižu od mora i tvore niz stepenastih terasa, čije su niže litice više i strmije.[4] Tlo na otoku općenito je siromašno, isprekidano vapnenačkim vrhovima i ima tendenciju dehidracije tijekom sušne sezone. Vapnenac je razlomljen i stvorio je značajan špiljski sustav. Postoje i vodene i suhe pećine.[4]
Dva Ramsarska područja na Božićnom otoku, The Dales i Hosnies Spring, nalaze se unutar parka.
I vode koje okružuju otok i njegova kopnena površina su plodne, a park ima veliku bioraznolikosti brojne endemske vrste.[5]
Otok je posebno poznat po svojim nevjerojatnim populacijama crvenih rakova Božićnog otoka (Gecarcoidea natalis), čije masovne migracije u vrijeme mriještenja mogu brojati više od sto milijuna jedinki. Jarko crveni oklop i gustoća rakova čine njihove rute do mora vidljivima iz zraka. Unatoč tome, populacije crvenih rakova ugrožene su dolaskom invazivnog žutog ludog mrava (Anoplolepis gracilipes). Mrav je slučajno uveden između 1915. i 1934.,[6] i bez ikakvih domaćih vrsta mrava s kojima bi se natjecao, brzo su formirane 'superkolonije' izuzetno velike gustoće.[7] Primijećeno je da populacije mrava uspijevaju srušiti crvene rakove sto puta više od njihove ukupne biomase.[7] A. gracilipes smatra se odgovornim za smrt do 30 milijuna rakova u parku.[5]
Dok je crveni rak najbrojniji rak na Božićnom otoku, otok također ugošćuje najveću svjetsku populaciju kokosovog raka (Birgus latro),[8] najvećeg kopnenog beskralježnjaka na svijetu.[9] Na Božićnom otoku možda postoji čak milijun kokosovih rakova.[10] Također je dom nekoliko vrsta rakova pustinjaka, Grapsidea i Gecarcinucoidea.[8]
Postoji šest vrsta gmazova autohtonih u parku, od kojih je pet endemskih:[2] Cyrtodactylus sadlieri, macaklin Lepidodactylus listeri, Emoia nativitatis, Cryptoblephanus egeriae i Ramphotyphlops exocoeti. Emoia atrocostata porijeklom je iz parka, ali se može naći i na drugim otocima Indijskog oceana. Svi pokazuju pad brojnosti posljednjih godina.[2]
Zabilježeno je daljnjih pet vrsta gmazova, ali sve su uvedene ljudskom aktivnošću: macaklini Hemidactylus frenatus i Gehyra mutilata, sljepić Ramphotyphlops braminus, zmija Lycodon aulicus capucinus i Subdoluseps bowringii.
U parku postoje tri vrste sisavaca: rovka s Božićnog otoka (Crocidura trichura), navedena kao kritično ugrožena i vjerojatno izumrla; šišmiš Pipistrellus murrayi, nije viđen od 2009. i smatra se izumrlim; leteća lisica Pteropus melanotus. Introducirani su crni štakor (Rattus rattus) i domaći miš (Mus musculus). Mačke i psi lutalice također su česti i zalutaju na područje parka.[2]
Postoji preko 100 vrsta ptica, od kojih je deset endema. Mnoge su ptice skitnice u prolazu, poput velikog vranca (Phalacrocorax carbo). Druge, poput malog brzana (Fregata ariel), redovitiji su posjetitelji. Populacije ptica su ugrožene zbog invazivnog žutog ludog mrava, a izvješća sugeriraju da je mrav napadao mladunčad i maltretirao odrasle jedinke u njihovim gnijezdima.[7] Sve endemske vrste ptica stavljene su na popis kritično ugroženih.
Dominantna vegetacija na otoku je prašuma. Otprilike 200 vrsta autohtonih cvjetnica nalazi se na Božićnom otoku.[11] Na obali parka nema mangrova. Međutim, sastojina obično estuarijske vrste mangrova, Bruguiera gymnorhiza i B. sexangula, pronađena je približno 50 m iznad razine mora, kod Hosnies Springa.[4]
Parkom upravlja Director of National Parks čije dužnosti uključuju zaštitu prirodnih područja parka, njegovih oblika života i genetskih resursa, održavanje ekološke raznolikosti i upravljanje pristupom posjetitelja u obrazovne, kulturne i rekreacijske svrhe. U posljednjem planu upravljanja (2002.) kontrola žutog ludog mrava navedena je kao najveći prioritet.[2]
Uprava parka ima 17 zaposlenika i djeluje iz ureda u Drumsiteu na sjevernoj strani otoka.
- ↑ a b Christmas Island National Park. Department of the Environment, Water, Heritage and the Arts. 8. srpnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. lipnja 2008. Pristupljeno 15. listopada 2021.
- ↑ a b c d e f g h Christmas Island National Park Management Plan. Environment Australia. 2002. ISBN 0-642-54828-9 nevaljani ISBN
- ↑ National Park History. Department of the Environment, Water, Heritage and the Arts. 8. srpnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. ožujka 2008. Pristupljeno 31. srpnja 2008.
- ↑ a b c d e Christmas Island National Park – Habitats. Parks and reserves. Parks Australia. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. ožujka 2008. Pristupljeno 14. prosinca 2008.
- ↑ a b c OECD Environmental Performance Reviews: Australia. OECD Publishing. 2008. str. 94. ISBN 978-92-64-03960-5
- ↑ O’Dowd, D.J. 1999. Crazy Ant Attack. Wingspan. 9 (2): 7
- ↑ a b c Loss of biodiversity and ecosystem integrity following invasion by the Yellow Crazy Ant (Anoplolepis gracilipes) on Christmas Island, Indian Ocean
- ↑ a b Christmas Island Land Crabs Brochure (PDF). Environment Australia. 2006. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 2. kolovoza 2008. Pristupljeno 17. prosinca 2008.
- ↑ New, T.R. 1995. Introduction to Invertebrate Conservation Biology. Oxford University Press. str. 163. ISBN 978-0-19-854051-9
- ↑ Christmas Island Natural Areas (listing CHL105187). Australia Heritage Places Inventory. Department of Sustainability, Environment, Water, Population and Communities. Pristupljeno 23. prosinca 2008.
- ↑ Christmas Island Environment and Heritage. Australian Government, Attorney-General's Department. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. studenoga 2008. Pristupljeno 23. prosinca 2008.
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Nacionalni park Božićni otok |