Muzejske vitrine
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/0c/Gallery_of_Old_European_Painting_Campin.jpg/170px-Gallery_of_Old_European_Painting_Campin.jpg)
Muzejske vitrine služe za izlaganje muzejskih predmeta. Najčešće su izrađene od stakla ili stakloplastike te drva ili nekog kompozitnog materijala na bazi drva (iverica, šperploča). Danas se često izrađuju i od gips-ploča.
Opis[uredi | uredi kôd]
Najčešće su samostojeće vitrine, no česte su i one ugrađene u zid.
U biti razlikujemo 3 osnovna tipa samostojećih vitrina: jednostrane, podne i zidne.[1]
U principu muzejske vitrine izrađuju specijalizirane tvrtke. Striktno gledano morale bi biti izrađene isključivo od materijala koji ni na koji način ne utječu na predmete koje u njima izlažemo.
Kod nas su nažalost muzejske vitrine najčešće izrađene od iverice, koja se smatra krajnje štetnom za većinu materijala od kojih su načinjeni muzejski predmeti.
Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]
Barbara Karwatzki, Hartmut John (Red.): Der Ausstellungsraum im Ausstellungsraum. Moderne Vitrinentechnik für Museen (= Schriften des Rheinischen Museumsamtes; Nr. 59). Rheinland-Verlag, Pulheim / Habelt / Bonn 1994, ISBN 3-7927-1462-0
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Display cases. The Shop Company. The Shop Company. Pristupljeno 3. siječnja 2014.