Modra kozokrvina
| Modra kozokrvina | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Dipsacales |
| Porodica: | Caprifoliaceae |
| Rod: | Lonicera |
| Vrsta: | Lonicera caerulea |
| Dvojno ime | |
| Lonicera caerulea L., 1753. | |
| Baze podataka | |
Modra kozokrvina (haskap, sibirska borovnica, plava kozja krv, modra kozja krv, lat. Lonicera caerulea), biljka je iz porodice Caprifoliaceae. Plavi plodovi ove biljke jestivi su. Udomaćena je u Europi te dijelovima Azije i Sjeverne Amerike.[1]Kod nas raste na Velebitu i u Gorskom kotaru, no dosta je rijetka, te se kod nas smatra otrovnom i nejestivom.[2] Nekada je kao voćka uzgajana samo u Aziji i dijelovima Rusije dok joj se danas uzgoj sve više širi i u Europskim zemljama. Naziva je se i kamčatskom borovnicom a koriste se i nazivi haskap te majska jagoda. Broj kultiviranih odlika stalno raste ("Berry Blue","Blue Velvet", "Blue Bell", "Maistar", "Fialka", "Wojtek", "Altaj", "Amur", "Nimfa", "Sinaja ptica", "Goluboe vereteno", "Sirius"). Biljka je i ljekovita, posebice je cijenjena u Rusiji i Japanu. Samo je u Rusiji uzgojeno oko 50 kultiviranih odlika. Na uzgoju haskapa dosta se intenzivno radi i u Kanadi te Poljskoj.
Listopadni grm visine do 2 m. Listovi su nasuprotni, ovalni, dugi 3 – 8 cm, 1 – 3 cm široki, cvijet žuto bijel, 12 – 16 mm veličine. Plodovi crno plavi, promjera oko 1 cm (plodovi kultiviranih sorti su znatno veći).
Sadrže oko 5-10 % šećera, od 1,5 do 4,5 % voćnih kiselina, te oko 0,8 % pektina. Vitamina C ima u bobicama oko 30 d0 50 mg/100g. Sadržaj polifenola je oko 1014 mg /100 g, antocijana oko 949 mg / 100 g.[3]
Svježe bobice koriste se kao tonik i izvor vitamina. Snižavaju krvni tlak, jačaju stijenke krvnih žila, smanjuju posljedice ateroskleroze, liječe anemiju, jačaju imunološki sustav, potiču rad probavnog sustava, smanjuju krvarenje, imaju antioksidantivno djelovanje (sprječavaju starenje stanice) i antitumorsko djelovanje. Bobice modre kozokrvine mogu vezati i ukloniti soli teških metala iz tijela. Sok od svježih bobica ima svojstvo pospješenja zacjeljivanja rana, liječi razne kožne bolesti: trofične čireve, ekceme, psorijazu itd. Sok nanositi na zahvaćenu površinu kože 10 – 14 dana. Infuzije i dekokt listova i cvjetova djeluje protuupalno, imaju antimikrobna i dekongestivna svojstva. Uzimaju se oralno kod bolesti bubrega i mokraćnog sustava, edema i proljeva. Taj se čaj također može koristiti za grgljanje te pranje očiju kod raznih upalnih bolesti. Čajni oparak grana i kore uzima se za edem, upalu debelog crijeva, dobar je za pranje rana, liječi opekline, koristi se za grgljanje kod prehlade.[4]
- Manfred A. Fischer, Wolfgang Adler, Karl Oswald: Exkursionsflora für Österreich, Liechtenstein und Südtirol. 2., verbesserte und erweiterte Auflage. Land Oberösterreich, Biologiezentrum der Oberösterreichischen Landesmuseen, Linz 2005, ISBN 3-85474-140-5.
- Гидзюк,И.К. Синеплодная садовая жимолость ,Томск 1978.
- Звонарев, Н. М. Облепиха, жимолость, ирга. Москва 2011. ISBN 978-5-227-02705-4
- Якубов В. В. Растения Камчатки // Растения Камчатки : Полевой атлас. — M.: Путь, Истина и Жизнь, 2007. — С. 224—225. — 264 с. — 1000 экз. — ISBN 978-5-98024-023-3.
- ↑ Anderson, H.A. Berries A global history, London 2018., str. 137.
- ↑ Forenbacher, S. Velebit i njegov biljno svijet, Zagreb 2001., str. 625.
- ↑ https://haskap.ca/consumers/health-benefits/
- ↑ Zvonarev, N. M. Oblepiha, žimolost, irga Moskva 2011., str. 44.