Mirko Samardžić
| Mirko Samardžić | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | Dragalj, 17. rujna 1900. Dragalj, Austro-ugarska |
| Smrt | Risan, 1. veljače 1952. Risan, SFRJ |
Mirko Samardžić (Dragalj, Krivošije, 17. rujna 1900. – Risan, 1. veljače 1952.), učesnik partizanskog pokreta, predsjednik općine Risan i golootočki zatvorenik
Rođen je 17. rujna 1900. godine u Dragalju, Krivošije u Boki kotorskoj od oca Miloša Krstovog u bogatoj zemljoradničkoj obitelji. Na izborima 22. studenog 1936. godine, u Risnu u napetoj konkurenciji protiv vladinog kandidata, pobijedu je odnijela Udružena opozicija u kojoj se infiltrirala KPJ. Za predjsednika općine izabran je Nikola Đurković. Zbog direktnog učešća u otpremanju dobrovoljaca u Španjolsku, u jesen 1937. godine Đurković je smijenjen s položaja predsjednika općine. Kao drugi na listi zamijenio ga je njegov partijski drug Mirko Milošev Samardžić. Na mjestu predsjednika općine je bio u dva mandata. Prvi je trajao od 1938. godine do 1941.godine a drugi od oslobođenja 1944. godine do 1947. godine. Odmah je prišao oslobodilačkom pokretu, pa ga je talijanska prefektura u Kotoru ucijenila s 10.000 lira, zajedno s Nikolom Đurkovićem, Savom Kovačevićem i Jokom Boretom. Pokušali su ga uhititi, ali nijesu uspjeli, pa su mu zato zapalili kuću. To je bila prva kuća koju je okupator zapalio u Boki, još prije trineastojulskog ustanka. Djelovao je kao jedan od komandanta vodova Orjenskog bataljona. Četnici su ga uhapsili 1942. godine i predali Talijanima koji su ga internirali u logor na Mamuli. Mirko je prvi predsjednik općine u oslobođenom Risnu, i time je u stvari nastavio da obavlja tu dužnost koju je dobrovoljno prekinuo krajem travnja 1941.godine izjavom da ne želi da bude predsjednik općine pod okupacijom. Doživio je tešku sudbinu poslije toga jer je bio uhapšen 1949. godine i poslat na Goli otok gdje je trpio mučenja i poniženja. Na Golom otoku je proveo 23 mjeseca, od 12. listopada 1949. godine do 5. rujna 1951. godine kada je pušten narušenog zdravlja. Umro je 1. veljače 1952. godine u risanskoj bolnici od posljedica zadobivenih na Golom otoku.[1][2][3][4]
- ↑ Lazar J. Drobnjaković, Risan i stare risanske porodice, Beograd, 2003.
- ↑ Živković Dušan, Prva bokeljska NOU brigada, Kotor 1984.
- ↑ Zbornik radova, Radnički pokret narodnooslobodilački rat i revolucija u Boki Kotorskoj,Herceg Novi 1983.
- ↑ Zbornik radova, Zatvori i logori u Boki Kotorskoj i Bokelji u zatvorima i logorima van Boke 1941-1945,Titograd 1987.