Prijeđi na sadržaj

Miloje Orlović

Izvor: Wikipedija
Spomenik Miće Orlovića kod zgrade Radio televizije Srbije u Beogradu

Miloje "Mića" Orlović (Valjevo, 28. svibnja 1934.Beograd, 13. veljače 2013.) bio je srbijanski televizijski voditelj, novinar i urednik.[1] Karijeru je započeo kao student na radiju Studentski grad, nastavivši je u Televiziji Beograd, gde je postao jedan od najpoznatijih voditelja. U povijesti srpske i jugoslavenske televizije ostaće upamćen kao prvi voditelj TV Dnevnika.[2]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Mića Orlović je rođen 28. svibnja 1934. godine u Valjevu, u obitelji Sekule i Stane Orlović.[3] Odrastao je u Prištini[3] i Valjevu zajedno s mlađim bratom Draganom, koji se kasnije također bavio novinarstvom i jedno vrijeme bio urednik[4] dnevnog lista „Politika Ekspres“. Mića je završio Valjevsku gimnaziju.[3] Dva puta se ženio, a iz prvog braka ima jednu kćerku.[3]

Studij

[uredi | uredi kôd]

Završio je Filološki fakultet u Beogradu.[5] Tijekom studija je radio kao sportski novinar.[3] Bio je standardni reprezentativac studentske košarkaške reprezentacije Jugoslavije, koju je tih godina oformio i s uspjehom vodio Ranko Žeravica.[3]

Novinarska karijera

[uredi | uredi kôd]

Na programu Radio Beograda prvi put se oglasio 15. listopada 1957. godine kao reporter s nogometne utakmice OFK BeogradNapredak Kruševac.

Početkom svibnja 1958. godine, Mića Orlović je, tijekom gostovanja velikana kazališne scene iz Beograda; Marije Crnobori i Ljubiše Jovanovića u Zagrebu, učestvovao je u realizaciji prvog televizijskog prikaza u okviru razmjene TV-novinara Beograda i Zagreba.

Televizija Beograd je 28. kolovoza 1958. godine emitirala prvi TV Dnevnik, informativno-političkog programa čiji je voditelj bio Mića Orlović. O tom iskustvu je jednom prigodom izjavio[2]:

»Bio sam klinac, ali klinac sa već bogatim radijskim iskustvom, pa nisam imao tremu. Sam sebi sam objasnio da je kamera stakleni prozor kroz koji ću da gledam, tražeći pogledom moje kamermane. Bio je to dobar potez, jer sam se tako opustio i imao utisak da se zaista obraćam svojim gledaocima. Prenos je završen bez ijedne greške.«

Profesionalni novinar je bio od 1956. godine, a urednik od 1967. godine.

Orlović je ostvario više od 170 reportaža, kao i 300 intervjua, preko 200 TV-reportaža, 80 radio-emisija, 1300 TV-emisija.

Vodio je više TV-kvizova, a učestvovao u realizaciji dva kviza: „Ginis“ i „Istorija srpskog naroda“.[3]

Filmska karijera

[uredi | uredi kôd]

Kršan i markantan, važio je za jugoslavenskog Johna Waynea.[3] Glumio je u 17 domaćih i stranih filmova.

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]

Dobitnik je sljedećih nagrada:

  • Nagrada za životno djelo Udruženja novinara Srbije
  • Nagrada za životno djelo Radio-televizije Beograd
  • Zlatni beočug Kulturno-prosvjetne zajednice Srbije
  • Nagrada za životno djelo, INTERFER,[6] Sombor (2007.)
  • Nagrada Radio Smedereva "za negovanje pravilnog govora i očuvanje lepote jezika u elektronskim medijima" „Branislav Mane Šakić“ za 2010. godinu[7]

Dobitnik je Ordena rada sa zlatnim vjencem.

U knjizi Istorija srpske kulture piše:

»Nezaobilazan je, kao spiker i voditelj, Miloje Mića Orlović, s kojim su gledaoci poistovećivali našu televiziju.«

Dobitnik je srpske nacionalne penzije od 2008. godine zbog vrhunskog doprinosa nacionalnoj kulturi.[8]

Od 2010. godine Udruženje novinara Vojvodine dodjeljuje novinarima, voditeljima ili spikerima nagradu „Press - vitez – Mića Orlović“. Ista nagrada koja se dodjeljuje novinarkama, voditeljicama ili spikerkama nosi ime Dušanke Kalanj.[9]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Ko je ko u Srbiji, Bibliofon, Beograd, 1995.
  2. a b Čudo zvano televizija, Večernje novosti od 4. veljače 2011. godine, pristupljeno 28. travnja 2011.
  3. a b c d e f g h Junak prvog TV Dnevnika, Vesti od 19. prosinca 2010. godine, pristupljeno 28. travnja 2011.
  4. Vesna Denčić: intervju – Dejan Pataković, ETNA – časopis za satiru, pristupljeno 28. travnja 2011.
  5. Ko je ko u Srbiji 1991, Beograd 1991. strana 335, tekst „Orlović S. Miloje“
  6. Kad porastem biću Mića OOrlović[neaktivna poveznica], pristupljeno 28. travnja 2011.
  7. Mića Orlović: Deca su nam jezički sakata, Vesti od 16. listopada 2010. godine, pristupljeno 28. travnja 2011.
  8. Mića Orlović dobiva nacionalnu penziju[neaktivna poveznica], Alo od 30. kolovoza 2008. godine, pristupljeno 28. travnja 2011.
  9. Nagrade Dušanka Kalanj i Mića Orlović, pristupljeno 28. travnja 2011.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]