Millsova bomba
| Millsova bomba | |
|---|---|
 | |
| Vrsta | Ručna bomba |
| Država podrijetla |  Ujedinjeno Kraljevstvo
|
| Povijest uporabe | |
| Ratovi | Prvi svjetski rat Drugi svjetski rat ostali ratovi diljem svijeta |
| Povijest proizvodnje | |
| Projektant | William Mills |
| Projektirano | 1915. |
| Proizvođač | Mills Munition Factory |
| Razdoblje proizvodnje | svibanj 1915. - 1970-e |
| Proizvedeno komada | više od 70 milijuna |
| Inačice | No. 5 No. 23 No. 36 No. 36M |
| Svojstva | |
| Masa | 765 gr. |
| Dijametar | 61 mm |
| Eksplozivno punjenje | Baratol |
| Vrijeme detonacije | 7 sekundi 4 sekunde (od 1940.) |
Millsova bomba je popularno ime za seriju britanskih ručnih bombi (ručnih granata) koje su više od pedeset godina bile u uporabi.
Millsovu bombu je 1915. godine razvio britanski dizajner William Mills iz Sunderlanda. Bomba je patentirana, razvijena i proizvedena 1915. godine u engleskoj tvornici Mills Munition Factory u Birminghamu.[1] Iste godine ju je britanska vojska prihvatila kao standardnu ručnu granatu. Tamo je bomba označena kao No. 5.[2]
Millsova bomba je doživjela brojne preinake. Tako je No. 23 (inačica od No.5) imala mogućnost montiranja i ispaljenja iz puške. Na temelju tog koncepta razvijen je kasniji No. 36, a konačni No. 36M je bio vodonepropusan te je u početku korišten 1917. godine na području vrućeg klimatskog prostora u Mezopotamiji. Do 1918. godine modeli No. 5 i No. 23 su proglašeni zastarjelima dok je No. 36 (ne i model No. 36M) proglašen zastarjelim 1932. godine.
Millsova bomba je klasičnog dizajna s tijelom u obliku ananasa od lijevanog željeza unutar kojeg se nalazi eksploziv i upaljač. Tijelo bombe je izrađeno tako da ona prilikom eksplozije stvori i rasprši fragmente. Tako je Millsova bomba služila kao obrambeno oružje gdje se korisnik odmah nakon njenog bacanja morao skloniti. Ručna granata je stvarala ubojit domet u krugu od 15 metara iako su se smrtonosni fragmenti mogli raspršiti i dalje od toga. Kao eksplozivnu smjesu bomba je koristila baratol, tj. mješavinu TNT-a i barijevog nitrata.
Bomba je prvotno dizajnirana da fuzija aktivira eksploziv nakon sedam sekundi (koristeći ju kao ručnu granatu ili montirajući ju na pušku). Međutim, tijekom borbi u Francuskoj 1940. godine, pokazalo se da je sedam sekundi predugo vrijeme aktivacije tijekom kojeg neprijatelj može pobjeći od eksplozije ili uzeti bombu i baciti je natrag. Zbog toga je vrijeme aktivacije smanjeno na četiri sekunde.
Završetkom 2. svjetskog rata, modificiranu Millsovu bombu su usvojile oružane snage Velike Britanije i SAD-a. Tako je No. 36M Mk.I postao standardna ručna granata u britanskoj vojsci te se u zemlji proizvodila do 1972. godine kada ju je u potpunosti zamijenila serija bombi L2. Mills 36M je ostao u službi u nekim dijelovima svijeta kao što su Indija i Pakistan gdje su se proizvodili do početka 1980-ih godina. O učinkovitosti Millsovih bombi govori podatak da je dugi niz godina bila u operativnoj službi te da je proizvedena u više od 70 milijuna primjeraka.