Prijeđi na sadržaj

Milko Cepelić

Izvor: Wikipedija

Milko Cepelić (Vuka, 21. rujna 1853. - Đakovo, 26. ožujka 1920.) je bio hrvatski svećenik, skupljač, povjesničar i etnograf.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rodio se je 1853. u mjestu Vuka. U rodnom je mjestu pohađao pučku školu. Na đakovskom je liceju studirao filozofiju i bogoslovlje.

1877. se je godine zaredio za svećenika u Đakovu. Bio je kapelanom u Osijeku. 1882. je postavljen za osobnoga tajnika biskupa Strossmayera. Poslije su ga crkvene vlasti postavile za đakovačkoga župnika (1894. – 1910.).

Zagovarao je hrvatske nacionalne interese. Pokrenuvši prvi hrvatski dnevni list Narodnu obranu (zajedno s dr. Neumanom), pripomogao je jačanju nacionalne svijesti osječkih Hrvata.

Bio je član Hrvatskoga književnoga društva Javor, predsjednik zbora duhovne mladeži đakovačke i jedan od osnivača Kluba hrvatskih književnika i umjetnika 1909. u Osijeku.[1] Bio je povjerenik Matice hrvatske i Društva sv. Jeronima.[2]

Svoje radove i članke objavljivao je u listovima Glasnik biskupije bosanske i srijemske, Srijemski Hrvat, Hrvatska obrana, Narodna zaštita, Krijesu, subotičkoj Danica i kalendaru Jeki od Osijeka.[1]

Zajedno s povjesničarem Matijom Pavićem tiskao je 1900. knjigu o Strossmayeru, a 1915. knjigu Stolna crkva Djakovačka.[1]

Bio je poznavatelj i skupljač gljiva, leptira i školjaka, te je napisao Katalog tekstilne zbirke, koji je posmrtno dao Etnografskom muzeju u Zagrebu.[1]

Značajan je za etnografiju zbog svojega zanimanja za povijest rodnoga sela, za slavonske običaje i narodnu nošnju te rukotvorine Baranje, Bačke, Srijema i Posavine.[2]

Bio je kandidat vučanskoga kotara na izborima za Hrvatski sabor. Bio je članom Neovisne narodne stranke te je surađivao s fra Grgom Matićem i Franjom Račkim. Nakon Riječke rezolucije 1905. odustaje od bavljenja politikom.[2]

Umro je u Đakovu 26. ožujka 1920. godine.

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Josip Juraj Strossmayer: biskup bosansko-djakovački i sriemski god. 1850. – 1900. (s Matijom Pavićem), 1900.;
  • Hrvatske narodne pjesme (junačke) – pjevao ih Perkan Kativan Pavić, 1903.
  • Sijmo opet lan i konoplju
  • Katalog tekstilne zbirke

Više njegovih radova ostalo je u rukopisu.[2]

Priznanje

[uredi | uredi kôd]
  • Spomen ploča na rodnoj kući koju je postavio Klub hrvatskih književnika iz Osijeka 1995.
  • Osnovna škola u Vuki nosi njegovo ime.[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d Vladimir Lončarević, Milko Cepelić - čuvar narodnoga blaga, tiskovno izdanje Glasa Koncila, br. 32 (2016.), objavljeno 7. kolovoza 2016. u rubrici »Katolički oblikovatelji kulture«, str. 21
  2. a b c d 26. ožujka 1920. umro svećenik etnolog Milko Cepelić, Glas Koncila, br. 2544 (26. ožujka 2023.), god. LXII., str. 19
  3. Osnovna škola Milka Cepelića VukaArhivirana inačica izvorne stranice od 23. travnja 2023. (Wayback Machine) os-mcepelica-vuka.skole.hr. Pristupljeno 24. travnja 2023.