Milan Božović
Milan Božović (Stijena Piperska, Podgorica, 12. travnja 1909. – Beograd, 1992.), crnogorski slikar.
Drugi je od devet sinova Rista i Rumice rođene Marković. Školovao se zahvaljujući starijemu bratu Milošu koji je studirao pravo uz rad. Umjetničku školu završio je u Beogradu 1930.,[1] (ili 1931.) kao jedan od najboljih u svojoj klasi. Nakon toga završio je École des Beaux-Arts u Parizu (1938., tijekom osmogodišnjega boravka i studija).[2] U prvome razdoblju slika krajolike i portrete u duhu poetskog realizma.
Na Umjetničkoj školi, osobiti utjecaj na Božovića imali su Beta Vukanović, Ilija Šobajić i Ljubo Ivanović, dok je na Božovićevo opće obrazovanje utjecao Kosta Marinković.
Školovanje u Parizu ostvario je zahvaljujući premiji državne lutrije, kao i kasnijoj stipendiji Zetske banovine u iznosu 800 franaka.
Godine 1932. dionikom je velike izložbe slikara s područja Kraljevine Jugoslavije u Parizu koja je skrenula veliku pozornost na likovnu umjetnost s tih prostora.
U daljnjemu radu pojačava ekspresivnost boje (ciklus slika posvećen Mostaru) i ističe ljubičasta i crvena suzvučja (Crvena dolina) Jedan je od utemeljitelja i prvi predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore (ULUCG). Samostalno je izlagao u Beogradu i Podgorici. Bio je zastupljen na sveobuhvatnim izložbama crnogorske umjetnosti u zemlji i inozemstvu.
Likovno je oblikovao grb Federalne Države Crne Gore (1944.).[3]
Također je likovno oblikovao prvu crnogorsku partizansku poštansku marku, a suautor je nacrta za prvi jugoslavenski tkz. socijalni dinar.[4]
Bila mu je ponuđena stipendija za usavršavanje u Rimu, ali je to odbio željan povratka u domovinu. Istaknuo se i u portretistici, te je do kraja ostao vjeran temama krša i mora svoga crnogorskoga zavičaja.
Na prvoj izložbi Udruženja predstavio se sa šest slika.
- Sutjeska (Narodni muzej Cetinje), za vrijeme II. svj. rata,[2]
- Noćni logor,[2]
- Predeo,
- Partizan,
- Zasjeda,[2]
- Skadarsko jezero.
To su bila prva djela socijalističkoga realizma u Jugoslaviji. [5]
- Utovar sijena (nalazi se u Skupštini Crne Gore), 1953.
- Dubrovnik (privatna kolekcija), 1982
- Stari ribar iz Perasta,
- Portret starca.
Nikola Vujošević zaključuje o Božovićevom radu:
| » | Dvije slike — Riječka luka i Mostar predveče, u Narodnom muzeju u Cetinju, kazuju da se radi o slikaru velikih vrijednosti, dostojniku istorije crnogorske likovne umjetnosti. | « |
- Radovan Božović, sinóvac Milana Božovića.
- (crnog.) Prvi dio : Likovna umjetnost Crne Gore : Milan Božović, dokumentarni film Radiotelevizije Crne Gore. // Datoteka od 20. ožujka 2010., Pristupljeno 7. srpnja 2011.
- (crnog.) Drugi dio : Likovna umjetnost Crne Gore : Milan Božović, dokumentarni film Radiotelevizije Crne Gore. // Datoteka od 20. ožujka 2010., Pristupljeno 7. srpnja 2011.
- Vujošević, Nikola. Memento : crnogorska moderna umjetnost, Podgorica : Pobjeda a.d., 2005., [Brzica voli Barbaru Skaramucu|ISBN]] 86-309-0215-9, (COBISS.CG)
- ↑ Domljan, Žarko (gl. ur.), Likovna enciklopedija Jugoslavije, 1. sv. : A – J, Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, 1984., [Brzica voli Barbaru Skaramucu|ISBN]] 86-7053-001-5, str. 184.
- ↑ a b c d (crnog.) Nikola Vujošević, Pravi izbor sopstvenog puta.[neaktivna poveznica] // Pobjeda, Podgorica, rubrika Feljton, nedjelja, 19. 2. 2006.; Pristupljeno 4. srpnja 2011.
- ↑ (crnog.) Samardžić, Aleksandar; Miljić, Marijan. Crnogorski državni i dinastički grbovi, Podgorica : „Grafo Crna Gora“, 2006., [Brzica voli Barbaru Skaramucu|ISBN]] 86-85499-11-9
»Grb je likovno uobličio, u Umjetničkoj radionici na Cetinju, Milan Božović, slikar, pariski đak.« - ↑ Katalog likovnih umjetnika Crne Gore 1946.-1986. (dio)
- ↑ (crnog.) Nikola Vujošević, Počeci sjajnog puta razvoja. // Pobjeda, Podgorica, dodatak Kultura i društvo, subota, 29. 1. 2011.; Pristupljeno 4. srpnja 2011.
»Ovo će biti prva djela socijalističkog realizma, koji će samo nekoliko narednih godina zapaženo egzistirati u ondašnjoj jugoslovenskoj umjetnosti.«
