Mila Vlašić Gvozdić
| Mila Vlašić Gvozdić | |
|---|---|
| Puno ime | Mila Vlašić Gvozdić |
| Rođenje | 18. rujna 1928. Sovići |
| Smrt | 28. veljače 2022. Ljubljana |
| Zanimanje | viša predavačica, metodičarka |
| Nacionalnost | Hrvatica |
| Književne vrste | poezija |
| Portal o životopisima | |
Mila Vlašić Gvozdić (zaselak Vlašići, Sovići, 18. rujna 1928. – Ljubljana, 28. veljače 2022.[1]) bila je hrvatska i bosanskohercegovačka pjesnikinja. Pučku školu, nižu gimnaziju i Učiteljsku školu završila je u Mostaru,[2] a Pedagošku akademiju u Sarajevu. Diplomirala je slavistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Na Pedagoškoj akademiji u Ljubljani radila je kao viša predavačica, metodičarka. Danas je samostalna i neovisna umjetnica. Piše na hrvatskom i slovenskom jeziku. Objavila je više radova s pedagoškog područja, pisala je udžbenike.
- Učinilo mi se da su zvijezde (pjesme, 1969.)[3]
- Un soffio della terra di Erzegovina/Dah zemlje Hercegovine (pjesme, 1983.)
- Pesmi za prijatelje/Tečem s srcem neretve in Soče (pjesme, 1986.)
- Na rukama me u grad donijeli/Na rukah so me v mesto prinesli (pjesme, 1994.)
- Ko je zemlja darove delila/Kad je zemlja darove dijelila (pjesme, 1996.)
- Cijeli vijek tihe čežnje/Za življenje tihega hrepenenja (pjesme, 1997.)
- Usred jarka sunca/Sredi jarkega sonca (pjesme, 1999.)
- Moj Mostar, ljubavi moja (pjesme, 2000.).
- Gora sa sedam čudesa (pjesme, 2010.)
- Večjezična pesniška antologija, Slovensko-hrvaško-italijanska izdaja (pjesme, 2011)
- Izbor i prijevod sa slovenskog na hrvatski za knjigu: Mila Kačič, V šelestenju trav me išči/Traži me u šuštanju travki (pjesme, Zagreb, 2004.)
- ↑ Mila Vlašić, Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne, pristupljeno 20. prosinca 2024.
- ↑ Mirko Marjanović, Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas, Matica hrvatska Sarajevo, HKD Napredak, Sarajevo, 2001.
- ↑ Učinilo mi se da su zvijezde. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. ožujka 2009. Pristupljeno 4. ožujka 2009.