Mike D'Antoni
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Mike D'Antoni (Mullens, Zapadna Virginia, 8. svibnja 1951.) umirovljeni je američki profesionalni košarkaš. Igrao je na poziciji razigravača, a izabran je u 2. krugu (20. ukupno) NBA drafta 1973. od strane Kansas City-Omaha Kingsa. Glavni je trener Los Angeles Lakersa od 12. studenoga 2012.[1] Kao glavni trener Phoenix Sunsa izabran je za trenera godine u NBA ligi. U odnosu na prošlu sezonu Phoenix je ostvario 33 pobjede više.
Nakon završetka sveučilište Marshall, odlučio se prijaviti na draft. Izabran je u 2. krugu (20. ukupno) NBA drafta 1973. od strane Kansas City-Omaha Kingsa. Godinu kasnije imenovan je u All-Rookie drugu petorku. Nakon tri profesionalne sezone u Kingsima, odlazi u ABA momčad Spirits of St. Louis, a godinu kasnije u NBA momčad San Antonio Spurse. Njegova karijera u Spursima trajala se samo dvije utakmice, nakon čega se odlučio potražiti sreću u Europi.
Odlaskom u talijansku Olimpiju Milano započeo je veliku europsku karijeru, čime je postao vodećim klupskim strijelcem svih vremena. U glasovanju od strane lige, izabran je za najboljeg playmakera 90-ih godina, a u svojoj zbirici trofeja osvojio je pet naslova talijanskog prvaka, dvije Eurolige, tri talijanska kupa, Kup Radivoja Koraća i Interkontinetalni kup. Nakon dobitka talijanskog državljanstva, D'Antoni je zaigrao za talijansku reprezentaciju na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989. godine.
U Europi je postao poznat kao odličan "kradljivac" lopti, zbog čega je dobio nadimak Arsène Lupin.
D'Antoni je trenersku karijeru započeo ondje gdje je prekinuo i igračku, u talijanskom Milanu. Klub je vodio pune četiri godine, a najveće uspjehe postigao je 1992. kada je stigao do polufinala europskog prvenstva i 1993. kada je osvojio Kup Radivoja Koraća. Tri godine vodio je još jedan veliki talijanski klub, Benetton Treviso. Tijekom tog razdoblja osvojio je Europski kup, talijanski kup i talijansko prvenstvo. Kao trener oba kluba, nikada nije propustio kasniji nastavak sezone, odnosno doigravanje. 2001. natrag se vratio na klupu Benetton Trevisa. U povratničkoj sezoni odveo je klub do omjera 28-8, naslova talijanskog prvaka i polufinala Eurolige.
Prvi trenerski posao u NBA započeo je u sezoni 1997./98. kao direktor Denver Nuggetsa. U tom razdoblju također je radio kao sukomentator na televizijskoj mreži TNT. Sljedeće godine postao je glavnim trenerom Nuggetsa, ali je zbog loših rezultata otpušten u skraćenoj sezoni 1998./99. U sezoni 1999./00. postao je skautom u San Antonio Spursima, a sljedeće sezone imenovan je pomoćnim trenerom u Portland Trail Blazersima.
2002. natrag se vratio u NBA ligu, ovaj put kao pomoćni trener u Phoenix Sunsima. Početkom sljedeće sezone imenovan je glavnim trenerom Sunsa, a usprkos negativnom omjeru u drugom dijelu sezone zadržao je svoje mjesto na klupi. Godinu kasnije, D'Antoni je u klub doveo Stevea Nasha, čime je započeo veliki preokret u povijesti franšize. Nakon dolaska Nasha i privikavanje na novi stil igre, Sunsi u sljedeće četiri godine imaju 50 ili više pobjeda u sezoni. Nakon prve cijele sezone na klupi Sunsa dobio je nagradu za trenera godine NBA lige.[2] Kako ima i talijansko državljanstvo, D'Antoni je ujedno i prvi trener iz Europe kojem je to pošlo za rukom.[3]
Iako je imao dvogodišnji ugovor sa Sunsima, nakon jedne žestoke svađe s tijekom studenoga 2007. godine s generalnim menadžerom Sunsa Steveom Kerrom, bilo je pitanje kada će napustiti klupu Sunsa. Klub mu je dao zeleno svjetlo za pregovore s drugim klubovima, a D'Antoni je dobio ponude mnogih klubova, među kojima je najpoželjnija bila ona Chicago Bullsa[4] i New York Knicksa. Činili se da će prihvatiti ponudu Bullsa, ali se u zadnji tren predomislio i potpisao četverogodišnji ugovor s Knicksima vrijedan 24 milijuna dolara.[5] S novim ugovorom kojim zarađuje 6 milijuna dolara godišnje postao je treći najbolje plaćeni trener u povijesti NBA lige. Ispred njega su jedino Jackson (12 milijuna dolara) i Popovich (7 milijuna dolara).
| Klub | Godina | Uta. | Pob. | Izg. | Pob.–Izg.% | Završetak | Uta. vodio | Uta. pob. | Uta. izg. | Rezultat |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| DEN | 1998./99. | 50 | 14 | 36 | .280 | 6. u Sjeverozapadnoj diviziji | — | — | — | Propustili doigravanje |
| PHX | 2003./04. | 61 | 21 | 40 | .344 | 6. u Sjeverozapadnoj diviziji | — | — | — | Propustili doigravanje |
| PHX | 2004./05. | 82 | 62 | 20 | .756 | 1. u diviziji Pacific | 15 | 9 | 6 | Poraz u konferencijskom finalu |
| PHX | 2005./06. | 82 | 54 | 28 | .659 | 1. u diviziji Pacific | 20 | 10 | 10 | Poraz u konferencijskom finalu |
| PHX | 2006./07. | 82 | 61 | 21 | .744 | 1. u diviziji Pacific | 11 | 6 | 5 | Poraz u polufinalu doigravanja |
| PHX | 2007./08. | 82 | 55 | 27 | .671 | 2. u diviziji Pacific | 5 | 1 | 4 | Poraz u prvom krugu doigravanja |
| NYK | 2008./09. | 82 | 32 | 50 | .390 | 5. u Atlantskoj diviziji | — | — | — | Propustili doigravanje |
| Ukupno | 520 | 298 | 222 | .573 | 51 | 26 | 25 |
- Igrački profil[neaktivna poveznica] na Basketpedya.com
- Profil na Euroleague.net
| |||||