Mijo Drvarić
| Mijo Drvarić | |
| Osobni podatci | |
|---|---|
| Nadimak | Moslavački drvosječa Drvosječa iz Kutine |
| Težinska kategorija | velter srednjeteška teška |
| Nadnevak rođenja | 1914. |
| Mjesto rođenja | Kutina, Hrvatska |
| Nadnevak smrti | 24. travnja 1944. |
| Mjesto smrti | Kutina, Hrvatska |
| Boksačke statistike | |
| Profesionalne | |
| Ukupno borba | 100-tinjak |
| Pobjeda | većinom |
| Neriješenih | 1 |
| Naslov prvaka | Prvak Jugoslavije (1940.) Prvak NDH (1943.) |
| Amaterske | |
| Pobjeda prekidom | 38 |
| Naslov prvaka | Prvenstvo Kraljevine Jugoslavije (1933.) |
Mijo Drvarić (Kutina, 1914. – Kutina, 24. travnja 1944.), hrvatski boksač[1] srednjeteške i teške kategorije, aktivan tijekom 1930-ih i Drugog svjetskog rata. Bio je poznat pod nadimcima Moslavački drvosječa i Drvosječa iz Kutine.[2]
Rođen je u Kutini.[1] Budući da je još kao dječak pomagao u poljoprivrednim radovima, razvio je tjelesnu snagu. To je opazio bokasčki trener Ivan Kovačević prigodom Drvarićeva posjeta Zagreba te ga je 1932. doveo u boksačku dvoranu. Zahvaljujući Drvarićevoj želji i volji za radom, već nakon nekoliko mjeseci bilježi prve rezultate. U svom prvom nastupu u velter kategoriji, kao član Concordije, pobijedio Župančića iz Herkulesa.[2]
Na pojedinačnom prvenstvu Kraljevine Jugoslavije 1933. godine osvaja naslov prvaka u srednjoj kategoriji. Ukupno je za svoje amaterske karijere nanizao 38 pobjeda prekidom, zbog čega je i stekao nadimak Moslavački drvosječa. 1935. osvojio je naslov prvaka u kategoriji 72,6 kg boksajući za zagrebačku »Croatiu«, koja je te godine četvoricu državna prvaka od ukupno osmorice. Te je godine odlučio otići u profesionalce.[3]
Godine 1935. odlučio je otići u profesionalce. U Parizu je trener Kovačević imao nekoliko prijatelja, a među njima i Hrvate braću Bukovac kojima je poslao preporuke i Miju Drvarića, koji se tako našao u Parizu, gdje su ga profesionalnom boksanju podučavali francuski treneri Dana 28. prosinca 1935. godine u pariškoj dovrani „Central ring” trebao je crnački boksač Benett nastupiti protiv jednog englekoga boksača, koji je netom prije početka meča otkazao nastup. Kao zamjena uskočio je Drvarić:[2]
»Bila je to strašna i paklena bitka u 10 kola. Crnac je bio bijel, a ja crn od udaraca.«Borba je završila neriješeno.
Drvosječa iz Kutine osvaja naslov profesionalnoga prvaka Kraljevine Jugoslavije 1940. godine u Beogradu protiv domaćeg boksača Žuće Pavlovića tehničkim nokautom u trećoj rundi.[3] U dvjema sljedećim godinama nije boksao, nego se vratio u Kutinu podučavati mlade kutinske športaše na strunjačama.[3]
Dana 27. srpnja 1943. godine pojavio se u ringu u borbi za naslov prvaka Nezavisne Države Hrvatske. Kao izazivač pobijedio je trenutnoga prvaka države Josipa Župana u desetoj rundi knockaut-om. Župan je bio viši i 16 kilograma teži od Drvarića.[4] Dvoboj je bio održan na igralištu Concordie u Zagrebu uz podršku pet tisuća gledatelja. Tijekom cijeloga meča, Drvarić je zadavao više udaraca te je četiri puta srušio Župarića na pod.[2] Pobjedom u borbi okitio se naslovom prvaka NDH i trobojnicom Hrvatskoga šakačkog saveza. Jedini je od profesionalnih šakača nastupio na priredbi u korist „Pomoći“. Poslije osvajanja prvenstva vratio se u Kutinu.
Zbog naslova prvaka Nezavisne Države Hrvatske bio je omražen među partizanima,[4] ali su ga svejedno pokušali dovesti u svoje redove, znajući za njegovu tjelesnu i borbenu snagu, što je on više puta odbio.[5]
Ubijen je dana 24. travnja 1944. godine nadomak kućnog praga, na prijevaru. Navedenog dana u kući Drvarića došao je naoružani čovjek tražeći razgovor s Mijom. Na rastanku Mijo je zamoljen ispratiti gosta preko voćnjaka. Negdje na sredini, dočekala ga je nekolicina naoružanih SKOJ-evaca koji su na njega otvorili vatru, te je izrešetan pao na zemlju. U kutinskoj matičnoj knjizi umrlih stoji „ubijen od partizana“.[2] U boksačkim almanasima u Jugoslaviji bio je zatajen, kao i zločin i počinitelji koji su ga ubili.[3]
Drvarić je bio najuspješniji hrvatski boksač iz vremena 1940-ih. Kao športaš, zalagao se za pravednu borbu, a jedini je od tadašnjih "šakača" sudjelovao na priredbama humanitarnoga karaktera.[2]
Za vrijeme komunističke Jugoslavije, njegovo ime, zajedno sa svim imenima povezanima sa športom u NDH, bilo je nepodobno te su se njegovi uspjesi zatajivali.[2]
Uz svoju suprugu Maricu (1919. – 1993.) pokopan je na groblju u Kutini.[4] Spomen na njega održava kutinski ogranak udruge Hrvatski domobran.[5]
Dragutin Pasarić donosi njegov životopis u monografiji Kutina- prešućivane žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća.[1]
Boksački klub »Kutina« održava Memorijalni turnir Mijo Drvarić u njegov spomen.[6]
- ↑ a b c Vidmarović, Đuro: Dragutin Pasarić - sjećanje na moslavačkog velikana/Izbor iz prikaza knjiga Dragutina Pasarića, Kaj, sv. 55, br. 1-2 (2022.), str. 375
- ↑ a b c d e f g Boksački klub "Sveti Duje" "Povijest hrvatskog boksa", odlomak Mijo Drvarić, www.boks-sv-duje.hr (pristupljeno 31. prosinca 2017.)
- ↑ a b c d Komunistički zločini Uredništvo/komunistickizlocini.net Mijo Drvarić boksački prvak, partizani ga ubili kukavički na prijevaru, 14. siječnja 2019. (pristupljeno 4. travnja 2019.
- ↑ a b c Priog TV Kalendara s HRT-a o Miji Drvariću na Youtubeu (učitao korisnik Vedran Jukić 22. prosinca 2016.)
- ↑ a b Kutina.in "U spomen na pale žrtve", www.kutina.in, 15. svibnja 2011. (pristupljeno 31. prosinca 2017.)
- ↑ Memorijalni boks turnir Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. travnja 2023. (Wayback Machine) kutina.hr. Grad Kutina. Objavljeno 20. lipnja 2010. Pristupljeno 30. travnja 2023.