Michel Sogny
| Michel Sogny | |
|---|---|
 | |
Životopisni podatci
| |
| Rođenje | 21. studenoga 1947., Pau, Francuska |
| Portal o glazbi | |
| Portal o životopisima | |
Michel Sogny (Pau, 21. studenog 1947.) francuski je pijanist, skladatelj i pisac mađarskog podrijetla. Razvio je novi pristup poučavanju klavira.[1][2] Njegova metoda omogućila je učenicima svih dobi uživanje u prakticiranju ovog instrumenta, unatoč tomu da se sviranje klavira općenito smatra nedostižnim ako se ne nauči tijekom djetinjstva.[3]
Michel Sogny pohađao je École Normale de Musique de Paris, gdje je studirao klavir pod vodstvom Julesa Gentila i Yvonne Desportes. Magistrirao je psihologiju, prvostupnik je književnosti i doktor znanosti filozofije, koju je titulu dobio 1974. godine[4] na Sveučilištu u Sorboni pod vodstvom Vladimira Jankeléviča. Michel Sogny osnivač je Zaklade SOS Talents.
Zajedno s Valéryjem Giscardom d'Estaingom i pranećakinjom Franza Liszta, Blandine Ollivier de Prévaux, Sogny je bio jedan od osnivačkih članova Francuskog udruženja Franz Liszt.[5][6]
Sognyjeva metoda predaje se na njegovim školama u Parizu i Ženevi. Od 1974. godine, više od 20 000 studenata ovladalo je klavirom pomoću Sognyjeve metode.[7][8]
Metoda se sastoji od dva glavna komponenta: didaktička djela – prolégomèni, koji predstavljaju male vježbe.[9] Prolegomeni razvijaju percepciju glazbene simfonije i zvuka.[10] Drugi smjer sastoji se od ciklusa etida, gdje je fokus na razvoju tehničkih vještina, poput gestova i položaja ruku.[11]
Jedna od Sognijevih studentica, koja je počela vježbati klavir tek kao odrasla osoba, bila je profesorica francuskog jezika Michel Paris.[12] Nakon završetka Sognyjeva četverogodišnjeg metodološkog tečaja, u dobi od 30 godina, održala je solo koncert u kazalištu Théâtre des Champs-Élysée pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture.[13]
Druga uspješna Sognyjeva studentica bila je Claudine Zévaco, koja je nastupala u Théâtre des Champs-Élysée 1983. i 1984. godine.[14]
1981 godine, Senat se formalno obratio ministru kulture, Jacku Langu, kako bi raspravio uvođenje Michela Sognyjeve metodologije diljem Francuske.[15]
- ↑ Valérie Sasportas (23 April 2010). « Michel Sogny, La musique sans soupirs ». Le Figaro.
- ↑ Radio Classique (December 2015). "L’art et la Méthode de Michel Sogny".
- ↑ « L'histoire d'une adulte prodige », Piano n°19, 2005–2006.
- ↑ Le Processus de l'esprit créateur chez Liszt
- ↑ Association française Franz Liszt 1972 », Documentation Association Franz Liszt, octobre 1972
- ↑ Une Association Franz Liszt. Le Figaro. 16. listopada 1973. str. 29
- ↑ Hillériteau, Thierry. 2. svibnja 2014. Les antiques accords de Michel Sogny. Le Figaro
- ↑ L'HUMANISTEDE LA MUSIQUE. 18. svibnja 2017.
- ↑ François Lancel, "En avant la musique", Le Parisien, mai 1981
- ↑ Stephan Friedrich, "L'Art et la Méthode", Classica L'Express", décembre 2015, p. 4
- ↑ Georges Hilleret, "Le bonheur de jouer Bach après quelques mois de pratique", Télé 7 Jours, 26 mai 1984
- ↑ Stephan Friedrich, "Michèle Paris – L'adulte prodige", Classica L'Express, décembre 2014, p. 9
- ↑ Edgar Schneider, "Jours de France", Le Carnet de la Semaine, 3 mai 1980
- ↑ "En Bref- Récital à la Fondation Cziffra", Le Monde, 26 mai 1984
- ↑ Enseignement de la musique : extension du centre Michel Sogny – Sénat
- Michel Sogny, službena stranica