Prijeđi na sadržaj

Mehmed Mejlija Guranija

Izvor: Wikipedija

Mehmed Mejlija Guranija (Sarajevo, 1713.Travnik 1781.), bošnjački pjesnik i kaligraf.[1]

O tome da je bio veoma učen, svjedoči nam i ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija. Bio je vaiz i baškatib (glavni tajnik) šerijatskog suda. Neki podaci govore da je bio šejh Silahdar Mustafa-pašine tekije u Sarajevu, što upućuje na zaključak da je pripadao kadirijskom tarikatu.

Njegovo djelo uglavnom sadrži veoma suptilno sročene stihovane tarihe, kojima obilježava svaki značajniji događaj svoga vremena. Međutim, on je i pjesnik lirsko-tesavufske poezije iskazane jezikom alegorije i simbola. Napisao je dosta pjesama i iza sebe ostavio medžmuu u koju je sam ispisao mnogo svojih stihova.

Poezija

[uredi | uredi kôd]

Pjesme

  • Ne, nije novi mjesec...
  • O srce, da oči ne plaču...
  • Ne veži srce za svašta...
  • Ko ti lice ugleda...
  • Pred noge drage stigosmo...
  • Povjetarče istočni...
  • O ptico srca, u onaj mjesec...
  • Nek' Bog blagoslovi ovaj susret...
  • Opet puhnu edželski vjetar...
  • Reci, jutarnji vjetre, vjesniče...

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Mejli, Mehmed | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 21. ožujka 2022.