Prijeđi na sadržaj

Medalja Pierrea de Coubertina

Izvor: Wikipedija

Medalja Pierrea de Coubertina (također poznata kao De Coubertinova medalja ili Medalja istinskoga sportskog duha) posebno je odlikovanje koje dodjeljuje Međunarodni olimpijski odbor onim sportašima, bivšim sportašima, promicateljima sporta, sportskim dužnosnicima i drugima koji utjelovljuju sportski duh na Olimpijskim igrama ili za osobite zasluge za olimpijski pokret.[1][2]

Medalja je inaugurirana 1997., i imenovana u čast Pierrea de Coubertina, osnivača Međunarodnog olimpijskog odbora. Prema Olimpijskom muzeju, "to je jedna od najviših počasti koje mogu biti dodijeljene olimpijskom sportašu".[3]


Primatelji

[uredi | uredi kôd]
# Sportaš Država Natjecanje Datum Mjesto
1. Lutz Long Njemačka Ljetne olimpijske igre 1936. 1964. (dodijeljena posmrtno) Berlin, Njemačka
2. Eugenio Monti Italija Zimske olimpijske igre 1964. 1964. Innsbruck, Austrija
3. Karl Heinz Klee Austrija Zimske olimpijske igre 1976. veljača 1977. Innsbruck, Austrija
4. Franz Jonas[4] Austrija srpanj 1969. Beč, Austrija
5. Lawrence Lemieux Kanada Ljetne olimpijske igre 1988. rujan 1988. Seoul, Južna Koreja
6. Justin Harley McDonald Australija Zimske olimpijske igre 1994. 1994. Lillehammer, Norveška
7. Raymond Gafner Švicarska 1999.
8. Emil Zátopek Čehoslovačka Ljetne olimpijske igre 1952. 6. prosinca 2000. (posmrtno) Helsinki, Finska
9. Spencer Eccles SAD Zimske olimpijske igre 2002. veljača 2002. Salt Lake City, Utah, SAD
10. Tana Umaga Novi Zeland Ragbijska probna utakmica, 2003. lipanj 2003. Cardiff, Wales, Ujedinjeno Kraljevstvo
11. Vanderlei Cordeiro de Lima Brazil Ljetne olimpijske igre 2004. 29. kolovoza, 2004. Atena, Grčka
12. Elena Novikova-Belova Bjelorusija XI. Međunarodni znanstveni kongres 2007. 17. svibnja 2007. Minsk, Bjelorusija
13. Shaul Ladany Izrael "neobično istaknuta sportska postignuća tijekom razdoblja od preko četiri desetljeća"[5] 17. svibnja 2007. Minsk, Bjelorusija
14. Petar Cupać
Ivan Bulaja
Pavle Kostov
Hrvatska Ljetne olimpijske igre 2008. 18. studenoga 2008. Beijing, Kina
15. Ronald Harvey Australija 2. travnja 2009.
16. Richard Garneau Kanada Zimske olimpijske igre 2014. 6. veljače 2014. (posmrtno) Soči, Rusija
17. Michael Hwang[6] Singapur Azijske igre 2014. 14. listopada 2014. Incheon, Južna Koreja
18. Nikki Hamblin[7] Novi Zeland Ljetne olimpijske igre 2016. 20. kolovoza, 2016. Rio de Janeiro, Brazil

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. BBC article on Olympic Spirit
  2. Allerman Blogspot
  3. International Olympic Committee – The Olympic Museum Lausanne
  4. Newsletter No. 22Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. lipnja 2012. (Wayback Machine), Comité international olympique, Château de Vidy 1007 Lausanne, p. 402
  5. Sports Shorts – Israel News. Haaretz. 12. rujna 2007. Pristupljeno 25. veljače 2013.
  6. http://www.olympic.org/news/olympic-highlights/240475
  7. http://www.telegraph.co.uk/olympics/2016/08/21/nikki-hamblin-awarded-rare-olympic-medal-following-touching-show/