Međunarodno pravo
Međunarodno pravo (naziva se još i međunarodno javno pravo, kako bi se napravila razlika u odnosu na međunarodno privatno pravo) je sustav pravnih pravila koja uređuju odnose između subjekata međunarodnog prava.
Polazeći od članka 38. stavka 1. Statuta Međunarodnog suda, izvori međunarodnog prava su sljedeći:
- međunarodni ugovori, odnosno međunarodne konvencije bilo opće ili posebne, koja ustanovljuju pravila, izrijekom priznata od država u sporu;
- međunarodni običaji kao dokaz opće prakse, prihvaćene kao pravo
- opća načela prava priznata od civiliziranih naroda
- kao pomoćno sredstvo za utvrđivanje pravnih pravila - sudske rješidbe te učenja pravnih stručnjaka različitih naroda
Subjekti međunarodnog prava su subjekti kojima međunarodno pravo priznaje prava i dužnosti, i koji djeluju po odredbama međunarodnog prava te su podvrgnuti međunarodnom pravnom poretku.
Subjekti međunarodnog prava, u prvom redu, su države, koje su redovni subjekti međunarodnog prava. Drugi subjekti su sekundarni, izvedeni, pa čak i fiktivni subjekti međunarodnog prava.
Drugi važni subjekti međunarodnog prava, koji su se naročito razvili nakon II. svjetskog rata, su međunarodne organizacije.
Također, u određenim slučajevima subjektima mogu biti i ustanici i oslobodilački pokreti koje je priznala međunarodna zajednica kao zaraćene strane.
Postoji i cijeli niz područja s posebnim položajem, kako u povijesti tako i danas. Danas je najpoznatiji takav subjekt Sveta Stolica.
Čovjek pojedinac u pravilu nije subjekt međunarodnog prava. Međutim, u određenim slučajevima, a naročito u novije vrijeme, međunarodno pravo daje određeni subjektivitet pojedinucu. Primjeri za to su pravila međunarodnog prava koja se izravno obraćaju pojedincu te mu daju prava ili mu nalažu obveze, a primjeri za to su kažnjavanje piratstva, kršenje blokade, pravo pripadnika manjina da podnose peticije, te pravo pojedinca da izađe sa svojim zahtjevima pred organe međunarodnog pravosuđa.
Hrvatski stručnjaci za međunarodno pravo (popis nepotpun):
