Maximilian von Petrasch
Maximilian von Petrasch (Olomouc, Češka, 1668. – Fürstenau im Breslau’schen, Njemačka, 24. srpnja 1724.), časnik u habsburškoj vojsci.[1][2]
Rođen je u Olomoucu (Olmutz) u Češkoj. Vojničku slavu stekao je poslije 30. godine.[1] Dok je trajao ustanak Franje II. Rákóczyja (1703. – 1711.), bio je zapovjednik tvrđave u Slavonskome Brodu u činu potpukovnika. Nadzirao je habsburško - osmansku granicu na Savi i donji tok Dunava.[1]
Kad je izbio austro-turski rat, zapovijedao je Krajinom na Savi. Godine 1716. provodi uspješan pohod, zaposjeda Bosanski Brod, Dubočac i Kobaš. Uspjeh je polučio u Bitci kod Bosanske Gradiške. Sudjeluje također u bitci kod Dervente gdje se istaknuo vojnim uspjehom pod zapovjedništvom princa Eugena Savojskoga.[1]
Godine 1717. stekao je čin pukovnika. Ratna godina bila je uspješna. Zauzeo je 25. svibnja osmansku utvrdu Lešnicu (Lischnitza) i crtu od Šapca do Mitrovice.[2] Oslobađanje tih teritorija od Osmanlija ojačava habsburšku poziciju te osigurava vezu s Petrovaradinom.[1] Nakon što je Eugen Savojski porazio velikog vezira Halil-pašu Petrasch provaljuje u Posavinu.[3] Neuspješno je pokušao zauzeti utvrdu u Šapcu.[2] Zauzeo je važne osmanske tvrđave u Bijeljini i Rači. Drinu je prešao kod Badovinaca. U Bijeljini priprema osvojanje Zvornik. Opsjeo ga je u rujnu, ali bez uspjeha. Već prije, upadi habsburških postrojbi u Bosnu potkraj krajem 17. i prvih desetljeća 18. stoljeća, dali su na važnosti zvorničkoj tvrđavi, premda je bila daleko u pozadini. Zbog toga se broj dizdara u 18. stoljeću povećao s jednog na dvoje, a grad je bio popravljan i utvrđen, zbog čega je mogao odoliti austrijskim napadima. Premoćna osmanska vojska došla je opsjednutom Zvorniku u pomoć. Osmanskim postrojbama zapovijedao je ćehaja (pomoćnik bosanskog beglerbega) Ibrahim–paša.[4] Numan paša Ćuprilić na brzinu je opremio vojske i poslao ćehaju Ibrahim-agu put Zvornika. Petrasch je bio ranjen i uz gubitke se povukao nazad preko Save.[3] Neuspjeli pohod na Zvornik prouzrokovao je veliki val iseljavanja katoličkih Hrvata u Slavoniju. Osmanlijama su trebali kmetovi i u opustjela hrvatska sela naselila su grkoistočnjačke kmetove, koji su od tada većina na tim prostorima.[5] Tijekom mirovnih pregovora 1718. ponovno je prešao Savu te udario dolinom Bosne i oslobodio Bosanski Brod, Derventu i Doboj, a Osman-paša Trebinjac je u protunapadu vratio izgubljene gradove i natjerao Petrascheve snage nazad preko Save. Petrascheva akcija polučila je uspjeh, jer su Požarevačkim mirom izboreni za Austriju neki gradovi s južne obale Save, a granica je pomaknuta sa Save na dva sata jahanja južnije u dubinu Bosne.[3]
Godine 1718. napreduje u karijeri. Odlukom Eugena Savojskog, koji mu je predao zapovjedništvo nad osječkom utvrdom, postaje članom carskoga povjerenstva za razgraničenje s Osmanskim Carstvom na rijeci Savi.[1]
Godine 1721., pod njegovim zapovjedništvom dovršena je u Osijeku izgradnja utvrde (Kronenwerk) na sjevernoj obali Drave. Za sve brojne zasluge stekao je plemićki naslov.[1] Brat Ernst Anton i on su 1722. dobili ugarski barunat i indigenat,[2] a Maximilian je primljen u češko plemstvo. Napredovao je i u vojnoj karijeri. Došao je do čina podmaršala. I u mirnodopskom razdoblju zapovijedao je brodskom tvrđavom. Tijekom tog vremena zapovijedao i gradnjom nove brodske tvrđave sve do 1723. godine. Umro je u Fürstenauu 1724. godine.[1]
Po teoriji Marije N. Kleut, Maksimilijan naručuje sastavljanje Erlangenskog rukopisa, najvećeg predmodernog zbornika slavenske usmene poeziju u jugoistočnoj Europi. Njegov sin Josip (Joseph von Petrasch) ga nasljeđuje te preko njega naposljetku dolazi u zbirku Sveučilišne knjižnice u Erlangenu.[6]
- ↑ a b c d e f g h Hrv. enciklopedija Petrasch, Maximilian von, Leks. zavod M. Krleža (pristupljeno 8. prosinca 2017.)
- ↑ a b c d Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich: Petrasch, Maximilian Freiherr von, 1870., Band: 22 (1870), ab Seite: 105.
- ↑ a b c Safvet-beg Bašagić: Kratka uputa u Prošlost Bosne i Hercegovine. Od g. 1463-1850, str. 91-92
- ↑ (boš.) KONS Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. prosinca 2017. (Wayback Machine) Odluka o proglašenju Graditeljske cjeline – Stari grad Zvornik nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, 3. svibnja 2005. (pristupljeno 8. prosinca 2017.)
- ↑ Portal Hrvata Bosne i Hercegovine Osmanska vlast i islamizacija (pristupljeno 8. prosinca 2017.)
- ↑ Клеут, Марија Н. 2015. О настанку и судбини ерлангенског рукописа. Јужнословенски филолог (srpski). 71 (3–4): 29–42. doi:10.2298/JFI1504029K