Prijeđi na sadržaj

Maximilian Heim

Ovo je članak tjedna  – 19. tjedan 2023. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Maximilian Heim
Maximilian Heim (2011.)
Maximilian Heim (2011.)
Pravo ime Heinrich Josef Heim
Rođen (1961.-04-14) 14. travnja 1961. (63 god.)
Zaređen 30. travnja 1988.[1]
Titula opat cistercitskoga samostana Heiligenkreuz; vrhovni poglavar Kongregacije cistercita u Austriji
Portal o kršćanstvu
Portal o životopisima

Maximilian Heim OCist (Kronach, 14. travnja 1961.) njemačko-austrijski je redovnik cistercit, svećenik i teolog. Od godine 2011. opat je cistercitskoga samostana Heiligenkreuz u Donjoj Austriji[1] i veliki kancelar (lat. Magnus Cancellarius) Filozofsko-teološke visoke škole Benedikt XVI. u Heiligenkreuzu.[2] Od 26. svibnja 2016. vrhovni je poglavar (njem. Abtpräses) Kongregacije cistercita u Austriji.[3][4]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Nakon završene gimnazije u Kulmbachu, Maximilian Heim je 1981. upisao studij katoličke teologije na Sveučilištu u Augsburgu. Godine 1982. upisao se na tadašnju Filozofsko-teološku školu u Heiligenkreuzu (današnja Filozofsko-teološka visoka škola Benedikt XVI., njem. Philosophisch-Theologische Hochschule Benedikt XVI.), a godinu dana poslije stupio je u novicijat tamošnjega cistercitskoga samostana;[1][4] redovničko ime Maximilian dobio je po katoličkom svecu i mučeniku, poljskom franjevcu Maksimilijanu Kolbeu.

Godine 1987. na bečkom je Sveučilištu promoviran u magistra teologije, a 30. travnja 1988. zaređen je za svećenika u opatiji Heiligenkreuz. Do kolovoza 1988. službovao je kao đakon u cistercitskoj opatiji Neukloster u Bečkome Novom Mjestu, a potom s trojicom subraće iz Heiligenkreuza biva poslan u Ruhrsko područje, gdje im je zadaća bila utemeljiti novi priorat. U samostanu Stiepel, novoutemeljenom prioratu opatije Heiligenkreuz u istoimenom dijelu grada Bochuma u njemačkoj saveznoj pokrajini Sjevernoj Rajni-Vestfaliji,[5][6][7] djelovao je kao kapelan i kantor te je bio odgovoran za razvoj tog priorata kao centra duhovnosti. Godine 1996. bio je jedan od utemeljitelja ciklusa akademskih predavanja pod nazivom Auditorij samostana Stiepel (njem. Auditorium Kloster Stiepel).[8][9] Istodobno je otišao i na doktorski studij kod Hermanna Josefa Pottmeyera na katedri fundametalne teologije bohumskoga Ruhrskog sveučilišta.[4]

Godine 1996. prekida započeti doktorski studij i na poziv Gerharda Hradila, tadašnjeg opata samostana Heiligenkreuz, vraća se u Heiligenkreuz da bi preuzeo službu učitelja novaka (njem. Novizenmeister) i kantora. U ožujku 1999. opat Gregor Henckel-Donnersmarck imenuje ga i priorom opatije Heiligenkreuz. Heim je kao učitelj novaka ujedno bio odgovoran i za izobrazbu cistercitskih novaka novooživljenih samostana Vyšší Brod i Osek u susjednoj Češkoj. Potkraj devedesetih godina 20. stoljeća nastavio je s doktorskim studijem i završio ga je 2002. godine kod Bernharda Körnera na Institutu za moralnu teologiju i dogmatiku (njem. Institut für Moraltheologie und Dogmatik) Sveučilišta u Grazu. Godine 2003. promoviran je u doktora teologije, a njegova je doktorska disertacija o ekleziologiji kardinala Josepha Ratzingera i javno objavljena godinu dana poslije.[10] ↓1 Od 2003. godine do izbora za poglavara opatije Heiligenkreuz predavao je fundamentalnu teologiju na Filozofsko-teološkoj visokoj školi Benedikt XVI. u Heiligenkreuzu.

Maximilian Heim u rujnu 2004. imenovan je priorom samostana Stiepel u Bochumu. Nakon što je potkraj siječnja 2007. godine papa Benedikt XVI. Filozofsko-teološkoj visokoj školi u Heiligenkreuzu dodijelio status papinskoga veleučilišta,[11] vatikanska ga je Kongregacija za katolički odgoj imenovala redovitim profesorom fundamentalne teologije.[1][2] U samostanu Stiepel u Bochumu bio je od 2004. do 2011. nadležan za sadržaj i održavanje ciklusa akademskih predavanja pod nazivom Auditorij samostana Stiepel. Godine 2009. pozvan je za člana tzv. Novog kruga učenika zaklade "Joseph Ratzinger/Papa Benedikt XVI." (njem. Neuer Schülerkreis Joseph Ratzinger/Papst Benedikt XVI.).[1][12] Na preporuku kardinala Reinharda Marxa primljen je u jesen 2010. u Dresdenu u rimokatolički papinski viteški Red Svetoga Groba u Jeruzalemu.[13]

Dana 10. veljače 2011. članovi kapitula s pravom glasa izabrali su Maximiliana Heima za 68. poglavara opatije Heiligenkreuz,[1] a tim je izborom Heim istodobno postao i velikim kancelarom (lat. Magnus Cancellarius) Filozofsko-teološke visoke škole Benedikt XVI. u Heiligenkreuzu.[2]

Dana 19. travnja 2011. dobio je austrijsko državljanstvo. Mauro-Giuseppe Lepori, vrhovni poglavar cistercitskoga reda, posvetio ga je i ustoličio za opata na Uskrsni ponedjeljak 2011. (25. travnja) tijekom pontifikalne mise, koju je u samostanskoj crkvi opatije Heiligenkreuz služio bečki nadbiskup Christoph Schönborn:[4] za svoj izborni moto Heim je odabrao izreku uzoritoga engleskog kardinala Johna Henryja Newmana: Cor ad cor loquitur (hrv. Srce srcu govori).

Kapitul kongregacije austrijskih cistercita izabrao ga je 26. svibnja 2016. za vrhovnog poglavara Kongregacije cistercita u Austriji.[3][4]

Konvent cistercitske opatije Rein u austrijskoj saveznoj državi Štajerskoj izabrao ga je 25. rujna 2017. za administratora opatije u jednogodišnjem mandatu.[14]

Djela (izbor)

[uredi | uredi kôd]
  • Maximilian Heim: Der latreutische Aspekt im Gesamtwerk Dietrich von Hildebrands, magistarski rad, Beč 1987.
  • Maximilian Heinrich Heim: Joseph Ratzinger – Kirchliche Existenz und existentielle Theologie. Ekklesiologische Grundlinien unter dem Anspruch von Lumen gentium, 1. izdanje – Frankfurt na Majni: 2004.; 2. dorađeno i dopunjeno izdanje s predgovorom tada novoizabranog pape Benedikta XVI. – Frankfurt na Majni / New York: Peter Lang 2005. ISBN 978-3631542736; 3. dopunjeno izdanje – Frankfurt na Majni / New York: Peter Lang 2014. ISBN 978-3-631-64956-5;
    • izdanje na engleskom jeziku: Joseph Ratzinger – Life in the Church and Living Theology. Fundamentals of Ecclesiology with Reference to Lumen Gentium. With a Foreword by Joseph Cardinal Ratzinger. Translated by Michael J. Miller, San Francisco 2007.
  • Dr. Maximilian Heim: Zisterzienserkloster Bochum-Stiepel, Bochum: Zisterzienserkloster Stiepel, 2008.
  • Abt Maximilian Heim: Auf Fels gebaut : Freude an Kirche und Glaube, Heiligenkreuz im Wienerwald: Be&Be 2014. ISBN 978-3-902694-67-6
  • Abt Maximilian Heim OCist & Wolfgang Buchmüller OCist: Hommage an Papst Benedikt XVI. : Aufsätze und Essays, Heiligenkreuz im Wienerwald: Be&Be 2018. ISBN 978-3-903118-51-5
  • Abt Maximilian Heim OCist: Christus bleibt : Monastisch-theologische Antworten auf Fragen der Zeit, Heiligenkreuz im Wienerwald: Be&Be 2022. ISBN 978-3-903602-57-1

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑1  Drugo i dopunjeno izdanje te knjige, s predgovorom tada novoizabranog pape Benedikta XVI., objavljeno je u proljeće 2005. godine,[18] a treće u srpnju 2014.[19][20]
  2. ↑2  Prigodom svečane dodjele i predstavljanja dobitnika nagrade Joseph Ratzinger, kardinal Camillo Ruini, predsjednik znanstvenoga odbora Vatikanske zaklade Joseph Ratzinger – Benedikt XVI., rekao je za Maximiliana Heima da je jedan od najpronicljivijih i najbriljantnijih predstavnika mlade generacije teologa koji se nadahnjuju Ratzingerovim djelima.[16]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b c d e f (njem.) Erzdiözese Wien – Neuer Abt in Heiligenkreuz, pristupljeno 25. listopada 2021.
  2. ↑ a b c (njem.) Hochschule Heiligenkreuz: Abt Dr. Maximilian Heim Ocist, pristupljeno 5. studenoga 2021.
  3. ↑ a b (njem.) Ordensgemeinschaften Österreich: Zisterzienser wählen Abt Maximilian Heim zum Abtpräses (objavljeno 27. svibnja 2016.), pristupljeno 25. listopada 2021.
  4. ↑ a b c d e (njem.) Biographia Cisterciensis: Maximilian Heim Ocist, pristupljeno 25. listopada 2021.
  5. ↑ (njem.) Stift Heiligenkreuz / Priorate & Pfarren: Neukloster – Stiepel – Neuzelle, pristupljeno 26. listopada 2021.
  6. ↑ (njem.) ORDEN Online: Stiepel, pristupljeno 26. listopada 2021.
  7. ↑ (njem.) Gemeinschaft Evangelischer Zisterzienser-Erben in Deutschland: Bochum-Stiepel, pristupljeno 26. listopada 2021.
  8. ↑ (njem.) WAZ.de – Kloster Stiepel: Auditorium hat neuen Leiter (objavljeno 10. prosinca 2016.), pristupljeno 26. listopada 2021.
  9. ↑ (njem.) Zisterzienserkloster Bocum-Stiepel: Auditorium Kloster Stiepel, pristupljeno 26. listopada 2021.
  10. ↑ Joseph Ratzinger – Kirchliche Existenz und existentielle Theologie unter dem Anspruch von Lumen gentium. Ekklesiologische Grundlinien, Bamberger Theologische Studien, sv. 22, Peter Lang Internationaler Verlag der Wissenschaft 2004. ISBN 978-3631514566
  11. ↑ (njem.) Hochschule Heiligenkreuz – 28. Jänner 2007: Hochschule päpstlichen Rechtes  Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. siječnja 2022. (Wayback Machine), pristupljeno 5. studenoga 2021.
  12. ↑ (njem.) Die Presse: Maximilian Heim neuer Abt in Stift Heiligenkreuz (objavljeno 10. veljače 2011.), pristupljeno 5. studenoga 2021.
  13. ↑ (njem.) Ritterorden zum Heiligen Grab zu Jerusalem / Ordensjahrbuch 2012: Ordensleben, Jahresbericht der Komturei Baden – Wr. Neustadt 2011, str. 36 (objavljeno 2012.), pristupljeno 17. studenoga 2021.
  14. ↑ (njem.) Ordensgemeinschaften Österreich: Abtpräses Maximilian Heim wurde zum Administrator vom Stift Rein gewählt (objavljeno 27. rujna 2017.), pristupljeno 5. studenoga 2021.
  15. ↑ (njem.) Neuer Schülerkreis Joseph Ratzinger/Papst Benedikt XVI. / Weitere Publikationsreihen – Maximilian Heinrich Heim: Joseph Ratzinger – Kirchliche Existenz und existentielle Theologie, pristupljeno 17. studenoga 2021.
  16. ↑ a b (njem.) Kath.net – Nobelpreis für Theologie geht an einen Österreicher aus Deutschland (objavljeno 14. srpnja 2011.), pristupljeno 17. studenoga 2021.
  17. ↑ (njem.) Nachrichtenblatt Gemeinde Heiligenkreuz (September 2021) (objavljeno u rujnu 2021.), pristupljeno 17. studenoga 2021.
  18. ↑ Stanford Libraries: Joseph Ratzinger – Kirchliche Existenz und existentielle Theologie : ekklesiologische Grundlinien unter dem Anspruch von Lumen gentium, Bamberger Theologische Studien, sv. 22 (0948-177X ), Frankfurt am Main/New York: Peter Lang 2005. ISBN 978-3631542736, pristupljeno 5. studenoga 2021.
  19. ↑ Deutsche Digitale Bibliothek: Joseph Ratzinger – Kirchliche Existenz und existentielle Theologie : ekklesiologische Grundlinien unter dem Anspruch von Lumen gentium, Bamberger Theologische Studien, sv. 22, Peter Lang Ltd. International Academic Publishers 2014. ISBN 978-3-631-64956-5, pristupljeno 5. studenoga 2021.
  20. ↑ Goodreads.com – Joseph Ratzinger – Kirchliche Existenz und existentielle Theologie : ekklesiologische Grundlinien unter dem Anspruch von Lumen gentium, Peter Lang GmbH, Internationaler Verlag der Wissenschaften 2014. ISBN 978-3-631-64956-5, pristupljeno 5. studenoga 2021.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti

[uredi | uredi kôd]
Portal: Kršćanstvo
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Maximilian Heim

Mrežna mjesta

[uredi | uredi kôd]


Prethodnik: Opat opatije Heiligenkreuz
od 2011. 		Nasljednik:
Gregor Henckel-Donnersmarck –
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Maximilian_Heim&oldid=6697599"