Mario i Marta
| Sveti Mario i Marta | |
|---|---|
| Preminuo | 20. siječnja 270. Rim |
| Slavi se u | Katoličkoj Crkvi |
| Spomendan | 19. siječnja |
 Portal o kršćanstvu
| |
Sveti Mario i Marta bili su perzijski supružnici i plemići te kršćanski mučenici ubijeni za Decijevih progona kršćana, zajedno sa sinovima Audifaksom i Abahumom.[1] Spomendan u Katoličkoj Crkvi im je 19. siječnja.[1]
Prema ranokršćanskim hagiografskim spisima, u Rim dolaze oko 250. godine. Opisuju se kao gorljivi kršćani, koji su pomagali rimskim kršćanima, a spominje se i kako su pomagali svećeniku Ivanu pokopati tijela 267 pogubljenih mučenika u katakombama kod Via Salarie.[1] Uhićeni su i dovedeni pred sudca Muscijana koji ih zbog odbacivanja iskazivanja časti rimskim bogovima daje zatvoriti i osuditi na smrt.[1] Mariju i sinovima odrubljena je glava u Nymphae Catabassi nedaleko Rima, a njihova su tijela spaljena, dok je Marta bila bačena u zdenac.[1] Rimljanka Felicitas uzela je dijelom očuvana Marijeva i sinovljeva tijela, te Martino tijelo iz bunara i dala ih tajno pokopati u katakombama kod Via Cornelie, 20. siječnja 270. godine.[1]
Na mjestu njihova mučeništva podignuta je crkva. Njihovi posmrtni ostatci pronađeni su 1590. godine te se čuvaju u crkvama u Rimu, Cremoni i Seligenstadtu.[1]
Iako se navodi da su pogubljeni 20. siječnja, zbog blagdana sv. Sebastijana spomendan im je prebačen na raniji dan.[1]