Marie Under
Marie Under (Tallinn, 27. ožujka 1883. – Stockholm, 25. rujna 1980.) bila je jedna od najvećih estonskih pjesnikinja. Nominirana je za Nobelovu nagradu za književnost u 12 različitih godina.[1][2][3][4][5]
Rođen u Revalu (današnji Tallinn), u Estoniji. Roditelji su joj bili učitelj Priidua (1843–1930) i Leene Under (rođene Kerner) (1854–1934). Imala je dvoje starije braće i sestara, Evangeline (1880–1932?) i Gottrieda (1881–1882) i dvoje mlađih, Bertu (1885–1974) i Christfrieda (1887–1934). Pohađala je privatnu njemačku žensku školu. Nakon diplome radila je kao prodavačica u knjižari. U slobodno vrijeme pisala je poeziju na njemačkom jeziku. Godine 1902. udala se za estonskog računovođu Carla Hackera. Par je dobio dvoje djece, Dagmar i Heddu, dok su živjeli u predgrađu Moskve. Međutim, 1904. godine zaljubila se u estonskog umjetnika Antsa Laikmaa. Laikmaa ju je uvjerio da svoju poeziju prevede na estonski te je predao njene prevedene radove lokalnim novinama.
Godine 1906. Under se vratila u Reval. Godine 1913. upoznala je Artura Adsona, koji je postao njezin tajnik. Sastavio je i prve tomove njezine objavljene poezije. Godine 1924. Under se razvela od Carla Hackera i udala za Adsona.
U kasnim 1910-ima bila je uključena u utjecajni književni pokret Siuru. Nazvan po žar-ptici iz finske mitologije, osnovan je 1917. i bio je ekspresionistički i neoromantični pokret koji je bio u suprotnosti s formalističkom tradicijom pjesničke grupe Mlade Estonije. Ostali estonski pjesnici i autori uključeni u pokret Siuru u to vrijeme bili su Peet Aren, Otto Krusten, Friedebert Tuglas, Artur Adson, August Gailit, Johannes Semper i Henrik Visnapuu. Između 1917. i 1919. grupa pjesnika objavila je tri zbirke poezije. Godine 1919. sukobi unutar grupe doveli su do odlaska Visnapuua i Gailita, dok su se Johannes Barbarus i August Alle pridružili kao novi članovi.[6][7]
Marie Under bila je jedna od osnivača Estonskog saveza pisaca 1922.[8]
Under je 1920-ih bila čest posjetitelj u kući Igora Severjanina, ruskog pjesnika, u selu Toila, gdje je često bila na odmoru. Severjanin je objavio knjigu prijevoda njenih tekstova.[9] Severyanin nije govorio estonski i koristio je prijevode riječ po riječ kao osnovu.[10]
Početkom rujna 1944. SSSR je ponovno okupirao Estoniju. Under i njezina obitelj pobjegli su u Švedsku. Gotovo godinu dana proveli su u izbjegličkom kampu. Godine 1945. obitelj se preselila u Mälarhöjden, predgrađe Stockholma u Švedskoj, gdje je Under živjela do svoje smrti 25. rujna 1980. Umrla je u Stockholmu i pokopana je u Skogskyrkogårdenu u Stockholmu. U siječnju 2015. objavljeno je da će biti ponovno pokopana u Estoniji.[8] 9. lipnja 2016. Under i Adson pokopani su na groblju Rahumäe u Tallinnu zajedno s njezinom kćeri Heddom Hacker i sestrom Bertom.[11]
Njena djela prevedena su na najmanje 26 jezika. Jedna je od najbolje prevođenih estonskih autorica.[12]
Među ostalim prevedena su i na:
- ruski jezik - Igor Severjanin .
- komi jezik - Nine Obrezkove (2008)[13]
- udmurt jezik - Nadežde Pčelovodove (Nadi Mush, 2006.)[13]
-
"Portet Marie Under" (1904.), naslikao Ants Laikmaa -
Članovi estonskog književnog kruga Siuru 1917., iza: Peet Aren, Otto Krusten i Johannes Semper. prednji red: Friedebert Tuglas, Artur Adson, Marie Under, August Gailit i Henrik Visnapuu -
"Spomenik Marie Under", stvorili Mati Karmin i Tiit Trummal, postavljen 2010. ispred Estonske nacionalne knjižnice u Tallinnu
- ↑ Nomination Database - Marie Under. www.nobelprize.org. Pristupljeno 31. siječnja 2017.
- ↑ Nominations 1968 (PDF). www.svenskaakademien.se. Pristupljeno 3. veljače 2022.
- ↑ Nominations 1969 (PDF). www.svenskaakademien.se. Pristupljeno 3. veljače 2022.
- ↑ Nominations 1970 (PDF). www.svenskaakademien.se. Pristupljeno 3. veljače 2022.
- ↑ Nominations 1971 (PDF). www.svenskaakademien.se. Pristupljeno 3. veljače 2022.
- ↑ Jean Albert Bédé, William Benbow Edgerton, Columbia Dictionary of Modern European Literature, Columbia University Press, 1980, ISBN 0-231-03717-1, p237
- ↑ Rubulis, Aleksis. Baltic Literature. University of Notre Dame Press,1970.
- ↑ a b Tambur, S. 4. siječnja 2015. Estonia's most influential poet to be reburied. Eesti Rahvusringhääling. Pristupljeno 2. svibnja 2015.
- ↑ Шумаков, Юрий. Игорь Северянин в Эстонии (ruski). Встреча. Pristupljeno 3. svibnja 2015.
- ↑ Игорь Северянин (ruski). Век Перевода. Pristupljeno 3. svibnja 2015.
- ↑ Marie Underi säilmed sängitati Rahumäe kalmistule (estonski). Delfi. 9. lipnja 2016. Pristupljeno 10. siječnja 2020.
- ↑ Marie Under. Estonian Literature Centre. Pristupljeno 4. svibnja 2015.
- ↑ a b Ундер Мария (Marie Under) (ruski). National Library of the Republic of Komi. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. listopada 2017. Pristupljeno 3. svibnja 2015.
- Članak Estonian Literary Magazine Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. listopada 2002. (Wayback Machine), einst.ee
- Marie Under u slikama, kirmus.ee