Prijeđi na sadržaj

Marica Mikrut

Izvor: Wikipedija

Marica Mikrut r. Miloš je hrvatska pjesnikinja iz Sonte, a živi u Somboru, Vojvodina, Srbija.[1]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođena je u Sonti od oca Pavla, poznatog majstora i mati Eve r. Domić. Djetinjstvo je provela u rodnoj Sonti gdje je završila osnovnu školu. Još u osnovnoj školi vidjelo se da ima afinitet prema pisanju, no kako je bila iz seoske obitelji, nije se to uzimalo zaozbiljno niti dalje razvijalo. Srednju ugostiteljsku školu završila je u Somboru gdje je upoznala budućeg supruga, Hrvata iz Imotske krajine. U Somboru živi skoro četiri desetljeća, a zadnjih 20 godina radila je u Poreznoj upravi. U mirovini je od 2007. godine. Svoje slobodno vrijeme koristi za pisati pjesme, pjevati u pjevačkoj skupini i za aktivnosti u crkvenoj zajednici. Na njeno stvarateljstvo utjecala je i smrt njenih roditelja. Prema njenim riječima, poslije roditeljske smrti postala je svjesna tog životnog nestajanja kojeg se jako bojala. Poslije smrti oba roditelja obiteljska kuća je prodana, a zbog straha nikad ju nije poslije nije otišla obići, "jer to više nije kuća u kojoj je odrastala i jednostavno želi da joj ostane u sjećanju kakva je bila kada su tamo živjeli njeni roditelji." Posljedica toga jest da joj rodna Sonta intenzivno živi u njenim pjesmama.[1]

Pisanjem se bavi aktivno od prije 20 godina, od 1992. godine. Pjesme je pisala danju, a priznaje da joj se događa da pjesme piše noću, čemu se nekad čudila drugim pjesnicima. Većina je pjesama zavičajne teme, o rodnom mjestu i sjećanju na drage ljude iz rodne Sonte. O stvarateljstvu je rekla da joj je nedostajala rodna Sonta, Šokadija, divan i tako je počela pisati pjesme. Prvo je bilo isljučivo o rodnom mjestu i pisala je na šokačkoj ikavici. Mnogo je pjesama o ocu ("dadi"), a uskoro je napisala i pjesmu o djedu ("didi"). Bojala se da će nestajanjem fizičke sveze sa Sontom prestati nadahunuće, no to se uopće nije dogodilo.[1]

Osim pjesama zavičajne tematike, piše i duhovne pjesme. Na nagovor oca Miloša, napisala je četiri pjesme o ocu Gerardu, za kojeg su tada bile u tijeku molitve. Na inicijativu velečasnog Marinka Stantića često pročita neku od svojih pjesama na medijacijama koje se održavaju poslije mise, a koje su povezene s čitanjima koja su bila na misi. Prijam Maričinih pjesam kod župljana je izvrstan.[1]

Napisala je do kraja 2012. oko 80 pjesama. Sve su stvorene na šokačkoj ikavici. Aktivno sudjeluje na književnim susretima, u čijim su zbornicima objavljena njezina djela. U Liri naivi sudjeluje od 2006., zatim u susretima u Rešetarima, u Gunji, Đeletovcima, u »Danici«, »Zvoniku« i »Miroljubu«.[1]

Zastupljena je u zborniku četvrtih Pjesničkih susreta, održanih 21. srpnja 2012. u Gunji. Zbornik nosi ime "Iskre vječnog sjaja". Susreti su održani u organizaciji Udruge pisaca i pjesnika „Tin Ujević“ iz Gunje. Od 32 pjesnika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i iz Brčko Distrikta, Marica Mikrut je u skupini iz Vojvodine iz koje su još zastupljeni Kata Kovač, Anita Đipanov, Katarina Firanj, Marija Šeremešić, Željko Šeremešić, Josip Dumendžić i Antun Kovač.[2]

Aktivna je i u pjevačkog sekciji Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva »Vladimir Nazor« čija je članica od osnutka HKUD-a 2008. godine.[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e f Hrvatska riječArhivirana inačica izvorne stranice od 23. rujna 2015. (Wayback Machine) Arhiv tekstova. Sonćanka u Somboru. Rubrika: priče iz života, 30. studenoga 2012. (pristupljeno 22. rujna 2015.)
  2. HKUD Vladimir Nazor, Sombor Antun Kovač: Promocija knjige u Gunji, 2012.