Marco Storari
| Marco Storari | ||
|---|---|---|
.jpg)
| ||
| Država |  Italija
| |
| Osobni podatci | ||
| Rođenje | 7. siječnja 1977. Pisa | |
| Visina | 187 cm | |
| Klub | ||
| Trenutačni klub | Igračka mirovina | |
| Pozicija | vratar | |
| Mlađi uzrasti | ||
| 1995. – 1998. 1998. |
Perugia Montevarchi | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1998. – 2002. 2002. – 2003. 2002. – 2003. 2003. – 2007. 2007. – 2010. 2007. – 2008. 2008. 2008. – 2009. 2010. 2010. – 2015. 2015. – 2017. 2017. – 2018. |
Ancona Napoli → Messina (posudba) Messina A.C. Milan → Levante (posudba) → Cagliari (posudba) → Fiorentina (posudba) → Sampdoria (posudba) Juventus Cagliari A.C. Milan |
91 (0) 4 (0) 16 (0) 127 (0) 10 (0) 17 (0) 20 (0) 1 (0) 19 (0) 43 (0) 56 (0) 0 (0) |
| Bilješke | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 13. siječnja 2017. ** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
| ||
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Marco Storari (Pisa, 7. siječnja 1977.) talijanski je umirovljeni nogometaš.
Storari je rođen u Pisi, kao junior nastupao je za Perugiu i Montevarchi Calcio. Profesionalnu karijeru je započeo u Anconi, u trećoj talijanskoj ligi. Nakon dvije godine,Storari je otišao u Napoli, koji je tada bio u drugoj ligi.
Prvi puta u Serie A je nastupio za Messinu, 2003. godine protiv Parme. 2007. godine je prešao u Milan, u kojem se nije baš naigrao. Za Milan je u tri godine provedene u klubu nastupio sam 10 puta. Milan ga je posuđivao: Levanteu, Cagliariju, Fiorentini i Sampdoriji.
Prvi dio 2010. godine je proveo u Sampdoriji, gdje mu je trener bio Luigi Delneri.
Nakon što se Milan i Sampdoria nisu mogli dogovoriti oko transfera, Storari je prodan Juventusu za 4,5 milijune eura 23. lipnja 2010. On je bio drugi igrač koji je došao u Juventus otkako je Delneri postavljen na mjesto trenera, a Giuseppe Marotta sportski direktor. S njima dvojicom je surađivao u Sampdoriji. 1. srpnja je potpisao trogodišnji ugovor, u kojem je trebao biti zamjena Gianluigiju Buffonu, koji je ozljedio leđa na svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi. Glavni konkurent za mjesto prvog golmana dok nije bilo Buffona mu je bio Alex Manninger, ali se Storari pokazao boljim rješenjem i tako je nastupio u svakoj prvenstvenoj utakmici za Juve do 2011. godine.
U sezoni 2010./11. proglašen je najboljim vratarem polusezone po dolasku u Juventus kada je imao mjesto u prvih 11 zbog ozljede Gianluigija Buffona. Kasnije tijekom te sezone gubi mjesto u početnome sastavu, a Juventus do kraja sezone završava na razočaravajućem 7. mjestu.
U svojoj drugoj sezoni u Torinu Storari je prihvatio ulogu drugog vratara momčadi iza Buffona, a novi trener Antonio Conte obećao mu je nastupe u kupu Italije. Juventus je te sezone osvojio Serie A, što je Storariju bio prvi profesionalni trofej, a Conte je ostao dosljedan sebi i ispunio je obećanje koje je dao Storariju te je on tako branio u finalu talijanskog kupa protiv Napolija. Storari se nije dobro snašao među vratnicama protiv Napolija te je skrivio jedanaesterac i koštao Juventusa duple krune.
Te je sezone u Serie A branio u dvije utakmice dok je Buffon nakratko bio ozlijeđen, te je dobio priliku braniti i u posljednjem, 38. kolu protiv Atalante kada je prvenstvo već bilo odlučeno.
Treću sezonu u torinskome klubu Storari započinje nastupom u 1. kolu Serie A protiv Parme kada je zamijenio lakše ozlijeđenog Buffona, no odmah nakon te utakmice Storari ponovno sjeda na klupu.
Storari nikad nije nastupio za talijansku reprezentaciju, iako je bio pozvan na kvalifikacijsku utakmicu za svjetsko prvenstvo 2006. godine, za utakmicu protiv Slovenije u listopadu 2005. godine kao treći golman.
