Marburški virus
Marburški virus | |
---|---|
Slika marburškog virusa kroz transmisijski elektronski mikroskop | |
Sistematika | |
Domena: | Riboviria |
Carstvo: | Orthornavirae |
Koljeno: | Negarnaviricota |
Razred: | Monjiviricetes |
Red: | Mononegavirales |
Porodica: | Filoviridae |
Rod: | Marburgvirus |
Vrsta: | Marburg marburgvirus |
Baze podataka | |
Marburški virus (MARV) virus je iz porodice Filoviridae, vrste Marburg marburgvirus, koji kod primata izaziva hemoragijsku grozincu,[1] poznatu kao Marburg virusna bolest.[2][3] Svjetska zdravstvena organizacija (SZO, engl. WHO) označila je virus kao biološki agens iz skupine 4, što znači da predstavlja ozbiljnu opasnost za ljude i veliki rizik od širenja zaraze.[4][5]
Virus se na ljude može proširiti kontaktom s velešišmišima, a između ljudi putem tjelesnih tekućina pri spolnom odnosu ili kroz rane. Bolest ovoga virusa može dovesti do hemoragije, groznice i drugih simptoma sličnih onima ebole koja pripada istoj porodici virusa. Prem SZO-u, ne postoje odobrena cjepiva ili protuvirusne terapije za ovu virusnu bolest, no rana profesionalna skrb oko simptoma poput dehidracije može znatno povisiti šanse za preživljavanje.[6]
Godine 2009. u Kampali su započela ekstenzivna klinička ispitivanja cjepiva protiv ebole i bolesti marburga.[7][8]
Ovaj se virus može podijeliti na dva kladusa: Ravnov virus i marburški virus.[9] Sojevi marburškog virusa dijele se u dvije skupine: A i B. Sojevi skupine A izolirani su u Ugandi (pet iz 1967.), Keniji (1980.) i Angoli (2004. – 2005.), dok su sojevi skupine B izolirani tijekom epidemije u DR Kongu (1999. – 2000.) i izoliranim slučajevima u Ugandi od 2007. do 2009. godine.[10]
Marburški virus prvi je puta opisan 1967. godine, kada se proširio njemačkim gradovima Marburgom i Frankfurtom, kao i Beogradom, tadašnjim glavnim gradom Jugoslavije. Laboratorijski radnici stupili su u kontakt sa tkivom zaraženih zelenih zamoraca (Chlorocebus aethiops) u Behringwerkeu, velikoj tvornici u Marburgu koja je pripadala tvrtci Hoechst, a kasnije tvrtci CSL Behring. U početku je 31 osoba zaražena, a 7 je osoba od bolesti preminulo.[11]
- ↑ Kuhn JH, Becker S, Ebihara H, Geisbert TW, Johnson KM, Kawaoka Y, i dr. Prosinac 2010. Proposal for a revised taxonomy of the family Filoviridae: classification, names of taxa and viruses, and virus abbreviations. Archives of Virology. 155 (12): 2083–2103. doi:10.1007/s00705-010-0814-x. PMC 3074192. PMID 21046175
- ↑ Epidemije Marburg virusne bolesti u Tanzaniji i Ekvatorskoj Gvineji. www.hzjz.hr. Pristupljeno 7. listopada 2024.
- ↑ Spickler A. Ebolavirus and Marburgvirus Infections (PDF)
- ↑ US Department of Health and Human Services. Biosafety in Microbiological and Biomedical Laboratories (BMBL) 5th Edition. Pristupljeno 16. listopada 2011.
- ↑ DIREKTIVA 2000/54/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 18. rujna 2000. o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem biološkim agensima na radu. eur-lex.europa.eu. 18. rujna 2000. str. članak 2. Pristupljeno 7. listopada 2024.
- ↑ Marburg virus disease Fact sheet. Ažurirana u listopadu 2017.
- ↑ Beth Skwarecki Ebola, Marburg DNA Vaccines Prove Safe in Phase 1 Trial Medscape Medical News, September 17, 2014
- ↑ Evaluating an Ebola and a Marburg Vaccine in Uganda U.S. Department of Health & Human Services
- ↑ Zehender G, Sorrentino C, Veo C, Fiaschi L, Gioffrè S, Ebranati E, i dr. Listopad 2016. Distribution of Marburg virus in Africa: An evolutionary approach. Infection, Genetics and Evolution. 44: 8–16. Bibcode:2016InfGE..44....8Z. doi:10.1016/j.meegid.2016.06.014. hdl:2434/425196. PMID 27282469. S2CID 1704025
- ↑ Brauburger K, Hume AJ, Mühlberger E, Olejnik J. Listopad 2012. Forty-five years of Marburg virus research. Viruses. 4 (10): 1878–1927. doi:10.3390/v4101878. PMC 3497034. PMID 23202446
- ↑ Slenczka W, Klenk HD. Studeni 2007. Forty years of marburg virus. The Journal of Infectious Diseases. 196 (Suppl 2): S131–S135. doi:10.1086/520551. PMID 17940940
- Klenk HD. 1999. Marburg and Ebola Viruses. Current Topics in Microbiology and Immunology. 235. Springer-Verlag. Berlin, Germany. ISBN 978-3-540-64729-4
- Klenk HD, Feldmann H. 2004. Ebola and Marburg Viruses: Molecular and Cellular Biology. Horizon Bioscience. Wymondham, Norfolk, UK. ISBN 978-1-904933-49-6
- Kuhn JH. 2008. Filoviruses: A Compendium of 40 Years of Epidemiological, Clinical, and Laboratory Studies. Archives of Virology Supplement. 20. Springer. Vienna, Austria. ISBN 978-3-211-20670-6
- Martini GA, Siegert R. 1971. Marburg Virus Disease. Springer-Verlag. Berlin, Germany. ISBN 978-0-387-05199-4
- Ryabchikova EI, Price BB. 2004. Ebola and Marburg Viruses: A View of Infection Using Electron Microscopy. Battelle Press. Columbus, Ohio, US. ISBN 978-1-57477-131-2