Manipul (misno ruho)
Manipul ili naručnik[1] je izvezeni komad tkanine od svile ili sličnog materijala koji se nosi povrh albe na lijevoj ruci. Nose ga subđakoni, đakoni i prezbiteri. Uvijek je iste liturgijske boje kako nalaže direktorij.[2]
Drugi nazivi su: naručnik, manipuo ili obručnik.[2][3]
Manipul se razvio iz neke vrste rupčića, što ga je tražio bonton starog Rima.[4] Služio je za brisanje znoja ili se koristio poslije pranja.[3] Prvi put se spominje u liturgiji za vrijeme pape Silvestra i Zosima. U 6. stoljeću bio je u Rimu običaj da đakoni pokrivaju desnu ruku platnenim rupcem. U 9. stoljeću je manipul već ustaljen dio liturgijskog odijela gdje je bio uveden rimski obred. Službeno se u Rimu zvao „mappula”, a kasniji je naziv „manipulus” došao vjerojatno od toga što se nosio u lijevoj ruci složen kao u neki snopić.[4] Kada službenik skine manipul i odloži ga na misal, slijedi propovijed.[5]
Uputa Tres Abhinc Annos Svete Kongregacije za obrede navodi: „Manipul više nije potreban”,[a] iako službeno nije dokinut.[6]
Manipul predstavlja rubac koji je sv. Veronika pružila Isusu na križnom putu. Svećenika tako opominje na strpljivost kojom treba da snosi težinu svojega zvanja.[1] Isto tako, podsjeća na uže, kojim su svezali Isusove ruke za vrijeme muke.[7] Koristi se samo kod sv. mise, blagoslova grančica i ulja.[2]
U obredu subđakonskog ređenja, biskup bi stavio svakom kandidatu manipul govoreći: „Primi naručnik, kojim se znamenuju plodovi dobrih dijela. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.”[8]
Na manipulu u sredini je ušiven ili izvezen križić, koji treba poljubiti kod odijevanja.[4] U obredu oblačenja službenik uzme manipul, poljubi križić te ga stavi na lijevu ruku govoreći: „Neka zaslužim, Gospodine, nositi rubac plača i boli da radosno pjevajući primim nagradu za svoj trud” (lat. Merear, Domine, portare manipulum fletus et doloris; ut cum exsultatione recipiam mercedem laboris).[4] Biskup oblači manipul tek nakon molitvi u podnožju oltara. [4]
- ↑ Br. 25
- ↑ a b Peček 1939, str. 19.
- ↑ a b c Tinodi 1932, str. 68.
- ↑ a b Šetka 1964, str. 109.
- ↑ a b c d e Kniewald 1937, str. 101.
- ↑ RDO.
- ↑ TAA.
- ↑ Schüch i Polz 1917, str. 308.
- ↑ Ricker 1865, str. 78.
- Red mise prema rimsko-dominikanskom obredu. Provincija Presvetoga Imena Isusova. Oakland. 2011
- Tres abhinc annos. Culto Divino e la Disciplina dei Sacramenti. Rim. 1967
- Kniewald, Dragutin. 1937. Liturgika. Tipografija. Zagreb.
- Peček, Dragutin. 1939. Liturgika ili nauka o bogoštovnim obredima katoličke crkve. Tipografija. Zagreb.
- Ricker, Anselmo. 1865. Obredoslovica tj. obredi i običaji katoličke cerkve. Brzotisak Dragutina Albrechta. Zagreb.
- Schüch, Ignaz; Polz, Amand. 1917. Pastirsko bogoslovlje. Tisak kraljevske zemaljske tiskare. Zagreb.
- Šetka, Jeronim. 1964. Hrvatska kršćanska terminologija: hrvatski kršćanski termini latinskoga porijekla (2. dio). Franjevačka visoka bogoslovija – Makarska. Makarska.
- Tinodi, Josip. 1932. Liturgika prvi dio: Sveti čini. Savremena pitanja. Mostar.