Manfred von Brauchitsch
Manfred von Brauchitsch | |
---|---|
Manfred von Brauchitsch na Velikoj nagrad Monaka 1937. | |
Državljanstvo | njemačko |
Europsko automobilističko prvenstvo | |
Sezone | 1935. − 1939. |
Momčadi | Mercedes-Benz |
Utrke | 23 |
Prvenstva | 0 |
Pobjede | 2 |
Podiji | 11 |
Prvo startno mjesto | 1 |
Najbrži krugovi | 2 |
Prva utrka | Velika nagrada Monaka 1935. |
Prva pobjeda | Velika nagrada Monaka 1937. |
Posljednja pobjeda | Velika nagrada Francuske 1938. |
Posljednja utrka | Velika nagrada Švicarske 1939. |
Manfred Georg Rudolf von Brauchitsch (Hamburg, Drugo Njemačko Carstvo, 15. kolovoza 1905. - Schleiz, Njemačka, 5. veljače 2003.) je bio njemački vozač automobilističkih utrka.
Rođen u pruskoj dinastiji vojnih časnika u Hamburgu, Manfred se pridružio vojsci odmah nakon škole. U vrijeme kad je 1928. napustio vojsku, bio je narednik, a njegov stric, Walther von Brauchitsch, kasnije je postao jedan od vodećih nacističkih generala.
Utrkivati se počeo 1929. godine, a do 1932. privlačio je pažnju izvedbama u privatnom sportskom automobilu Mercedes SSKL, kupljenim od novčanih sredstvima jednog od svojih rođaka. Njegov prvi veći uspjeh u utrci bio je na stazi AVUS u blizini Berlina, gdje je pobijedio sunarodnjaka Rudolfa Caracciolu u Alfa Romeu. Uoči utrke Eifelrennen na Nürburgringu, Manfredov bolid Mercedes W25, težio je 751 kg. Pošto je Međunarodna automobilistička organizacija propisala najveću težinu bez guma i goriva od 750 kg, Manfred nije mogao nastupati na utrci. A onda su se on i trkaći menadžer Alfred Neubauer sjetili ostrugati svu boju, pa je dan kasnije bolid osvanuo u srebrnoj boji aluminija. Nakon što je von Brauchitsch slavio na utrci, rodio se nadimak Srebrne strijele.[1]
Od 1935. do 1939. nastupao je u Europskom automobilističkom prvenstvu za Daimler-Benz. U prvoj sezoni osvojio je tri postolja na Velikim nagradama u Francuskoj, Belgiji i Španjolskoj, te sezonu završio na trećem mjestu konačnog poretka vozača.[2] Nakon što 1936. nije imao puno uspjeha, Manfred je 1937. upisao prvu pobjedu na Velikoj nagradi Monaka. Iste sezone ostvario je još dva postolja u Njemačkoj na Nürburgringu i Švicarskoj na Bremgartenu, te osvojio titulu viceprvaka iza Rudolfa Caracciole.[3] Sljedeće 1938. pobjeđuje na Velikoj nagradi Francuske i osvaja još dva postolja na Bremgartenu i Monzi, te još jednom sezonu završava kao viceprvak iza Caracciole.[4] U posljednjoj sezoni 1939., koja je bila prekinuta zbog izbijanja Drugog svjetskog rata, von Brauchitsch je osvojio dva postolja na Velikoj nagradi Belgije i Velikoj nagradi Švicarske, a u trenutku prekida sezone, nalazio se na četvrtom mjestu u poretku vozača.[5]
Tijekom rata služio je kao privatni tajnik generala, u njemačkoj motoriziranoj diviziji i kao savjetnik za tenkove u ministarstvu naoružanja Alberta Speera. Nakon toga nakratko se preselio u Argentinu, prije nego što se vratio u Zapadnu Njemačku, gdje je 1948. postao sportski predsjednik njemačke automobilističke organizacije (Automobilclub von Deutschland). Godine 1955. pobjegao je u Istočnu Njemačku kako bi izbjegao velike porezne dugove, a nakon ujedinjenja Njemačke 1989., prisustvovao je nekim funkcijama Mercedes-Benza, uključujući i dolazak u Veliku Britaniju radi pokretanja novog partnerstva momčadi McLaren i Mercedesa kao dobavljača motora u Formuli 1 1997.
Nakon smrti Hermanna Langa 1987., Manfred von Brauchitsch je ostao posljednji živući vozač predratnih Srebrnih strijela. Preminuo je u Gräfenwarthu, okrugu Schleiza 2003., u dobi od 97 godina.
- ↑ Manfred von Brauchitsch The Guardian. Objavljeno 8. veljače 2003. Pristupljeno 17. srpnja 2021.
- ↑ AIACR European Championship 1935 standings Driver Database. Pristupljeno 18. srpnja 2021.
- ↑ AIACR European Championship 1937 standings Driver Database. Pristupljeno 18. srpnja 2021.
- ↑ AIACR European Championship 1938 standings Driver Database. Pristupljeno 18. srpnja 2021.
- ↑ AIACR European Championship 1939 standings Driver Database. Pristupljeno 18. srpnja 2021.
- Manfred von Brauchitsch - Driver Database