Malani
Malani
niz. Marowijnekreek, Marowini | |
|---|---|
| rijeka | |
Marouini na zemljovidu JZ dijela Francuske Gijane | |
| Položaj | |
| Države | |
| Fizikalne osobine | |
| Duljina | 245 km |
| Tok rijeke | |
| Izvor | Pic Coudreau, planine Tumuk Humak |
| • Koord. | 2°15′28.4″N 54°20′44.9″W / 2.257889°N 54.345806°W |
| Ušće | granica Francuske Gijane i Surinama (sutok s Litani) |
| • Koord. | 3°17′58.9″N 54°3′58″W / 3.299694°N 54.06611°W |
| Slijev | Karipski |
| Ulijeva se u | Lawu |
  izvor  ušće Malani na zemljovidu Francuske Gijane  | |
Malani (niz. Marowijnekreek), također Marouini (niz. Marowini), rijeka je u spornom području između Francuske Gvajane i Surinama. Prema Surinamu, to je granična rijeka,[1] međutim Francuska smatra da je rijeka Litani granica.[2] Rijeka ima svoj izvor u planini Pic Coudreau u gorju Tumuk Humak. Ušće joj je na ušću u Litaniju u Antecume Pata i nastavlja svoje putovanje kao rijeka Lawa. Malani je dugačka 245 km.[3]
Rijeka je u Surinamu i Nizozemskoj poznata kao Marowijnekreek.[1] Nekada se u Francuskoj zvao Marouini, no ime koje rijeku koristi za pleme Wayana postaje prihvaćena verzija.[4][3] Nazivi Marouini i Marowijnekreek također su se u prošlosti koristili za rijeku Lawu.[5]
Malani izvire u Pic Coudreau, 711 metara visokom inselbergu u planinama Tumuk Humak blizu granice s Brazilom.[6] Rijeka najprije teče prema jugu i okreće se za 180 stupnjeva oko Pic Coudreaua i nastavlja svoje putovanje prema sjeveru kroz tropsku kišnu šumu. Najveća pritoka je Wanapi duga 92 km.[7] Nakon vijugavog toka dugog 245 kilometara, rijeka dolazi do svog sutoka s rijekom Litani, a rijeka koje time nastaje naziva se Lawa. Lawa se pak ulijeva u Maroni koji se ulijeva u Atlantski ocean.[3]
Godine 1791. Aluku Maroni su protjerani iz Surinama i preseljeni u Francusku Gijanu.[8] Pleme je nastavilo put do Malanija. Ni tamo nisu bili potpuno sigurni jer je Boni, vođa plemena, ubijen na rijeci 19. veljače 1793.[9] Aluku su se na kraju vratili u Gaan Day duž rijeke Lawa, a napustili su Malani oko 1839.[10]
Od 1880-ih nadalje, autohtoni Wayana kretali su se od rijeke Paru u Brazilu prema sjeveru uz Malani i Litani. Osnovano je nekoliko sela koja je posjetio Henri Coudreau 1893.[11] S izuzetkom Saint-Laurenta koji se nalazi na ušću, rijeka je danas nenaseljena.[12]
- ↑ a b Joop den Uyl. 25. studenoga 1975. Aan: De Regering van de Republiek Suriname t.a.v. Zijne Excellentie de Heer H.A.E. Arron, Minister-President. Suriname.nu (nizozemski). Pristupljeno 9. srpnja 2022.
- ↑ Guyane française – Suriname : le tracé définitif de la frontière officiellement fixé sur 400 km. Eduscol (francuski). 8. travnja 2021. Pristupljeno 9. srpnja 2022.
- ↑ a b c malani ouest (crique); malani (riviere). Sandre (francuski). Pristupljeno 9. srpnja 2022..
The Malani Ouest and the Malani are considered one river
- ↑ Francis Dupuy. Un territoire, deux peuples : autochtonie, histoire, légitimité dans le sud-ouest de la Guyane (PDF). Université de la Réunion. str. 2. Pristupljeno 9. srpnja 2022.
- ↑ Karin Boven. 2006. Overleven in een Grensgebied: Veranderingsprocessen bij de Wayana in Suriname en Frans-Guyana (PDF) (nizozemski). Rozenberg Publishers. Amsterdam. str. 90. Pristupljeno 9. srpnja 2022.
- ↑ Monts Bakra et pic Coudreau. Inventaire national du patrimoine naturel (francuski). Pristupljeno 9. srpnja 2022.
- ↑ wanapi (crique). Sandre (francuski). Pristupljeno 9. srpnja 2022.
- ↑ Benjamins, Herman Daniël; Snelleman, Johannes. 1917. Encyclopaedie van Nederlandsch West-Indië. Digital Library for Dutch Literature (nizozemski). Martinus Nijhoff Publishers. Leiden. str. 154
- ↑ Wim Hoogbergen. 1985. Boni, ca. 1730-1793. Mythe en werkelijkheid. Maatstaf (nizozemski). 33. Pristupljeno 9. srpnja 2022.
- ↑ Sandro Capo Chichi. 10. veljače 2018. L'Histoire des Boni de Guyane et du Surinam. Nofi Media (francuski). Pristupljeno 9. srpnja 2022.
- ↑ Renzo Duin. 2009. Wayana Socio-Political Landscapes: Multi-Scalar Regionality and Temporality in Guiana. str. 119–120. Pristupljeno 9. srpnja 2022.
- ↑ Renzo Duin. 2014. Engaged Archaeology: Participatory Mapping with the Indigenous People of the Upper Maroni River Basin, Northern Amazonia. Amazônica - Revista de Antropologia. Vol. 6, No 2. Amazônica - Revista de Antropologia. str. 341. Pristupljeno 9. srpnja 2022.
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Malani |